Praznik posvećen velikom proroku: Kako se obilježava Usjekovanje glave Svetog Jovana
Pravoslavna crkva i njeni vjernici 11. septembra obilježavaju Usjekovanje glave Svetog Jovana, dan posvećen sjećanju na mučeničku smrt velikog proroka koji je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista.
Stradanje proroka i jevanđeljsko predanje
Prema jevanđeljskim zapisima, Sveti Jovan Krstitelj skončao je po nalogu cara Iroda. Prorok je prethodno otvoreno kritikovao Irodov brak sa Irodijadom, suprugom vladarevog brata. Zbog takvih istupa vladar ga je bacio u tamnicu, da bi kasnije, nakon jedne svečane gozbe i zavjeta datog Irodijadinoj kćerki Salomi, uslišio njenu molbu. Na nagovor svoje majke, Saloma je zatražila da joj na tacni bude donesena glava zatvorenog svetitelja, što je Irod na kraju i sproveo u djelo.
Strogi post i duhovno sabranje
Ovaj praznik u pravoslavnom kalendaru važi za dan strogog uzdržavanja i posta, bez obzira na to koji je dan u sedmici. Vjernici se kroz post, molitveno preispitivanje i pokajanje prisjećaju svetiteljevog stradanja, ali i njegove posvećenosti pripremi naroda za dolazak Spasitelja. Sam naziv praznika potiče od riječi usjeći, odnosno odsjeći, što direktno podsjeća na pogubljenje svetitelja.
Narodni običaji vezani za oštre predmete
Iako se običaji iz naroda ne mogu izjednačavati sa zvaničnim crkvenim učenjem, uz ovaj datum vezuju se mnoga tradicionalna shvatanja. Među najpoznatijima jeste pravilo da se tog dana ne poseže za noževima, sjekirama ili drugim oštricama, kako se simbolično ne bi podsijecalo ono što je sveto. Zbog toga su u pojedinim mjestima domaćice hljeb i plodove lomile isključivo rukama, izbjegavajući rezanje.
Posebna pažnja pridavana je crvenim plodovima, poput paradajza i jabuka, jer su ih ljudi po obliku i boji poistovjećivali sa prolivenom krvlju i žrtvom svetitelja. U nekim porodicama izbjegavalo se uzimanje bilo kakve crvene hrane, dok su u drugim krajevima vjernici izbjegavali naporne fizičke poslove kako bi dan proveli u miru i molitvi. Ipak, crkva naglašava da suština praznika nije u strahu od zabrana, već u sjećanju na mučeničku smrt proroka, praštanju i duhovnom značaju.
