Mitrovske zadušnice podsjećaju na molitvu i običaje za upokojene
Pravoslavni vjernici obilježiće u subotu, 7. novembra, Mitrovske zadušnice, dan koji se u narodu naziva i jesenjim zadušnicama i posvećen je molitvenom sjećanju na preminule srodnike i prijatelje. Ovaj datum pada neposredno pred Mitrovdan, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju koji se proslavlja 8. novembra, zbog čega se vrijeme obilježavanja mijenja iz godine u godinu.
Ovo su ujedno i posljednje zadušnice tokom 2026. godine. Tokom proteklih mjeseci vjernici su obilježili zimske zadušnice 14. februara, zatim ljetne, odnosno Duhovske, 30. maja, kao i Miholjske zadušnice 10. oktobra.
Simbolika kuvanog žita crnog vina i svijeća
Prema crkvenim pravilima, vjernici za pomen pripremaju svijeće, crno vino i kuvano žito, pri čemu svaki od ovih elemenata nosi duboku duhovnu simboliku. Kuvano žito označava vjeru u vaskrsenje i vječni život, crno vino kojim se preliva koljivo predstavlja Božije milosrđe, dok upaljena svijeća simbolizuje Hristovu svjetlost i prati molitvu upućenu za mir duše preminulog.
Iako brojne porodice pripremaju hranu kako bi je podijelile okupljenima, u crkvenom učenju se ističe da raskošne trpeze nisu obavezne, već su suština ovog dana usrdna molitva, uređenje počivališta i pomoć onima koji su u oskudici.
Liturgija u hramovima i odlazak na grobna mjesta
Obilježavanje počinje u pravoslavnim hramovima, gdje se služe sveta liturgija i parastos za upokojene. Tom prilikom vjernici donose žito, vino i svijeće, te predaju papiriće sa imenima dragih osoba kako bi ih sveštenik pomenuo u molitvama.
Nakon završetka crkvene službe, odlazi se na groblja radi uređenja grobova i paljenja svijeća za pokoj duša. Vjernici takođe mogu pozvati sveštenika da na samom grobnom mjestu odsluži pomen i okadi grob.
Običaj dijeljenja hrane i dobra djela
Narodna tradicija nalaže da se posjetiocima groblja, rodbini i prijateljima podijeli hrana u spomen na preminule. Domaćin pri tome obično izgovara riječi „Za pokoj duše“, na šta se uzvraća sa „Bog da mu dušu prosti“, odnosno „Bog da joj dušu prosti“. Zavisno od kraja, negdje se daruje isključivo žito, dok se u drugim mjestima dijele peciva, voće i druga hrana.
Za one koji zbog daljine ili drugih okolnosti nisu u mogućnosti da posjete grobna mjesta svojih bližnjih, preporučuje se odlazak u najbližu crkvu, gdje mogu zapaliti svijeću i pomoliti se. Duhovni smisao ovog dana ogleda se i u činjenju milostinje, darivanju hrane ugroženima ili upućivanju pomoći humanitarnim ustanovama, jer su molitva i dobročinstvo suština ovog pomena.
