Dodik poručio da egzodus Srba iz Srbobrana predstavlja sudbinu hiljada prognanih
Predsjednik Dodik izjavio je za novinsku agenciju Srna da egzodus Srba iz Srbobrana ne predstavlja tek običan datum u kalendaru, nego tešku životnu dramu hiljada ljudi koji su bili prinuđeni da zauvijek napuste zavičaj. Povodom navršavanja 31 godine od progona srpskog stanovništva sa ovog područja i stradanja nedužnih civila, u manastiru Glogovac u blizini Šipova danas se održava prigodan pomen.
Prema riječima predsjednika Dodika, samo oni koji su lično iskusili kretanje u kolonama mogu do kraja pojmiti osjećaj kada čovjek shvati da više nema povratka na vjekovno ognjište. Kako je naglasio, raseljene porodice svoje živote i danas mjere periodom prije i poslije napuštanja domova, jer su u tim trenucima iza sebe ostavljale zaključane kapije, ulice djetinjstva, groblja i svetinje, krećući u potpunu neizvjesnost pred naletom muslimansko-hrvatskih formacija.
Gradiška kao prvo utočište prognanih porodica
Duga kolona srbobranskih prognanika tokom tih presudnih dana stigla je na područje Gradiške, koja im je nesebično pružila privremeno ili trajno utočište. Dok je dio izbjeglih ostao da živi u ovom gradu, mnogi su novi krov nad glavom pronašli u drugim lokalnim zajednicama širom Republike Srpske, u Srbiji ili inostranstvu, ali uspomenu na rodni kraj i dalje nose u srcu.
Čuvanje tradicije i zavičajnih korijena
Uprkos ogromnom gubitku i činjenici da su ponijeli samo ono najosnovnije, prognani stanovnici su nastavili postojanje ponosno i dostojanstveno. Predsjednik Dodik je podsjetio da se nekadašnji žitelji Srbobrana i danas redovno okupljaju o Velikoj Gospojini, na hramovnu slavu, čime njeguju neraskidivu sponu sa rodnim mjestom i prenose istinu mlađim generacijama.
Ukazao je i na to da je tokom proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata srpski narod bio izložen masovnim progonima i etničkom čišćenju, ali da neprijatelj nije uspio da ga zatre. Novi život izgrađen je unutar Republike Srpske, uz stalnu obavezu da se žrtva i stradanje nikada ne prepuste zaboravu.
Nekažnjeni zločin nad civilima u Bravnicama
Osvrćući se na ove tragične događaje, Dodik je naročito istakao stravičan i još uvijek nekažnjen zločin u mjestu Bravnice kod Jajca. Pripadnici hrvatske vojske su 13. septembra 1995. godine presreli i napali kolonu izbjeglica koja se kretala prema Banjaluci, ubivši 81 srpskog civila. Među stradalima je bilo osmoro djece mlađe od 12 godina, od kojih je jedno imalo svega dvije godine.
Predsjednik Dodik je ocijenio da ubijanje nezaštićenih civila, žena i djece predstavlja čin bezumlja za koji ni do danas niko nije krivično odgovarao. Zaključio je da srpski narod mora uzdignute glave čuvati uspomenu na sve nedužne žrtve, jer samo njegovanjem istorijskog pamćenja može opstati i očuvati Republiku Srpsku kao trajni bedem svog opstanka na ovim prostorima.
