Mirnija izborna kampanja u BiH: Kazne i apatija birača utišali stranačku retoriku
Predstojeći opšti izbori u Bosni i Hercegovini protiču u atmosferi u kojoj je primjetna znatno mirnija izborna kampanja u poređenju sa svim ranijim ciklusima, a posmatrači i medijski analitičari saglasni su da na političkoj sceni vlada znatno manje uobičajene buke uoči nedjeljnog glasanja. Dok pojedini stručnjaci ocjenjuju da su ključnu ulogu odigrale izmjene Izbornog zakona BiH koje je ranije nametnuo Kristijan Šmit dok se nalazio na funkciji visokog predstavnika, drugi smatraju da je presudna zapravo ravnodušnost i sve izraženiji zamor samih birača.
Strože sankcije i sve veći zamor građana
Bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH Vehid Šehić ocjenjuje da su oba ova elementa ostavila snažan pečat na predizborna dešavanja. Prema njegovim riječima, pooštrene kaznene mjere za različite zloupotrebe imale su disciplinujući efekat na aktere. On napominje da se politička borba u velikoj mjeri svela na pokušaje diskreditovanja protivnika uz povremenu upotrebu teških riječi, ali da je i pored toga ovo vjerovatno najtiši proces još od donošenja Izbornog zakona BiH 2002. godine.
Šehić istovremeno izražava optimizam jer primjećuje da su građani razvili snažan imunitet na manipulativne poruke koje igraju na kartu emocija i vještačkog dizanja tenzija. Kako objašnjava, birači su uvidjeli da ih političke partije tokom kampanja vješto koriste za prikupljanje glasova, da bi ih odmah po okončanju glasanja potpuno zanemarile, što dovodi do postepenog oslobađanja naroda od stranačkih pritisaka.
Optužbe za cenzuru i nekažnjene zloupotrebe
Sasvim drugačiji pogled iznosi novinar „Nezavisnih novina“ Uroš Vukić, koji dugi niz godina prati izbornu tematiku. On smatra da se CIK pretvorio u tijelo koje sprovodi otvorenu cenzuru i onemogućava političarima slobodno iznošenje stavova. Vukić ukazuje na primjere izricanja sankcija zbog izražavanja sumnje u funkcionisanje novih tehnologija, što je komisija tumačila kao rušenje integriteta izbornog procesa.
Prema njegovoj ocjeni, stvarni izborni integritet ne postoji upravo zbog poteza CIK-a, čiji se rad od maja do septembra sveo na besmislen lov na vještice po društvenoj mreži Facebook i prikupljanje statistike za pojedine nevladine organizacije. On upozorava i na zabrinjavajuću praksu pravosudnih institucija koje uglavnom bezrezervno potvrđuju sporne odluke CIK-a, pri čemu se za identične situacije primjenjuju potpuno različiti aršini.
Poseban akcenat Vukić stavlja na to što se grubo trošenje javnih resursa uopšte ne sankcioniše, iako je to neuporedivo krupniji problem. Dok nosioci vlasti nesmetano upotrebljavaju službena vozila, novac iz budžeta i cjelokupnu javnu mašineriju u stranačke svrhe, CIK svjesno zatvara oči i ponaša se kao nedodirljiva nadinstitucija koja raspolaže stotinama miliona maraka bez ikakve odgovornosti prema javnosti.
Najmanje pažnje posvećeno konkretnim programima
Pored osjetnog pada političke temperature, sadržaj onoga što partije nude javnosti ostao je na poraznom nivou, što potvrđuju i podaci Koalicije „Pod lupom“. Njihov monitoring pokazuje da se u tek 7,2 odsto predizbornih objava jasno i precizno predočava politički program stranaka i kandidata.
Čak 75,9 odsto cjelokupnog zabilježenog sadržaja nema apsolutno nikakve veze sa programskim ciljevima, dok je u 16,9 odsto slučajeva program sveden na opšta, maglovita obećanja o napretku. Pored toga, 9,3 odsto medijskih istupa bilo je direktno usmjereno na omalovažavanje i vrijeđanje suparnika, što pokazuje da politička elita i dalje radije poseže za etiketiranjem nego za rješenjima stvarnih problema sa kojima se društvo suočava.
