FBiH još čeka zakon o e-trgovini, siva ekonomija odnosi više od 200 miliona KM
Elektronska trgovina u Federaciji BiH raste iz godine u godinu, a zakon o e-trgovini još nije usvojen, zbog čega, kako upozoravaju nadležni, ostaje prostor za neregistrovanu prodaju, sivu ekonomiju i nelojalnu konkurenciju. Nacrt tog propisa Vlada FBiH utvrdila je 16. jula ove godine, ali parlamentarna procedura nije okončana. O razlozima i ciljevima budućeg zakona za agenciju Fenu govorio je Jasmin Kadić, savjetnik federalnog ministra trgovine i predsjednik Radne grupe za izradu Zakona o elektronskoj trgovini FBiH.
Nacrt pripremljen, čeka se odluka parlamenta
Kadić navodi da se elektronska trgovina u posljednje vrijeme razvija snažno, dok veliki dio poslovnih aktivnosti ostaje izvan institucionalnih evidencija i nadzora. To, kako kaže, otvara vrata prodaji bez registracije, poreskoj nedisciplini i nelojalnoj konkurenciji, a kupce često ostavlja bez računa, garancije i mogućnosti da ostvare svoja zakonska prava.
Utvrđivanjem nacrta Vlada FBiH napravila je važan korak ka sistemskom uređenju ove oblasti, ali je za primjenu propisa neophodno da ga usvoji parlament. Kadić naglašava da je cilj da zakon bude razmotren i usvojen u što kraćem roku, uz napomenu da dinamika parlamentarne procedure ne zavisi od ministarstva. Svaki dodatni period pravne neuređenosti, kako upozorava, pogoduje nelojalnoj konkurenciji, poreskoj nedisciplini i slabijoj zaštiti potrošača.
Nacrt je pripremila radna grupa u kojoj su bili predstavnici Federalnog ministarstva trgovine, asocijacije za e-trgovinu, vodećih online platformi, inspekcije i Porezne uprave FBiH. Izrada zakona dio je šireg procesa reforme i modernizacije trgovinskog sektora.
Gubici javnih prihoda veći od 200 miliona KM
Procjene Federalnog ministarstva trgovine pokazuju da FBiH samo zbog sive ekonomije u elektronskoj trgovini godišnje gubi više od 200 miliona KM javnih prihoda. Usvajanje zakona trebalo bi da omogući transparentnije poslovanje, efikasniji nadzor i bolju zaštitu potrošača.
Prema Kadićevim riječima, precizno mjerenje sive ekonomije otežava to što dobar dio online prodaje nije adekvatno statistički evidentiran. Neregistrovana prodaja, kako ističe, ima više loših posljedica: država potencijalno ostaje bez poreskih prihoda, registrovani trgovci su izloženi nelojalnoj konkurenciji, a kupci često ne mogu da ostvare svoja zakonska prava. Cilj, kako navodi, nije samo smanjiti sivu ekonomiju nego i elektronsku trgovinu učiniti mjerljivom, transparentnom i dostupnom institucionalnom nadzoru.
Prodaja preko društvenih mreža pod istim pravilima
Problem je, prema njegovim riječima, najizraženiji na društvenim mrežama, gdje se roba oglašava i prodaje preko privatnih profila, često bez jasnih podataka o prodavcu i uslovima kupovine. Nacrt zato predviđa da se prodaja preko društvenih mreža posmatra po pravilima koja važe za elektronsku trgovinu, pri čemu je odlučujuće da li se obavlja trgovinska djelatnost, a ne preko kojeg digitalnog kanala se roba prodaje.
Ako neko preko Facebooka, Instagrama ili TikToka stalno oglašava proizvode, prima narudžbe, organizuje dostavu i ostvaruje prihod od organizovane prodaje, riječ je o aktivnosti koja ima obilježja trgovinske djelatnosti. Činjenica da se prodaja odvija preko privatnog profila, kako pojašnjava Kadić, ne može biti osnov da se izbjegnu zakonske obaveze. Istovremeno, cilj nije ograničiti građane koji povremeno prodaju svoje korištene stvari, poput odjeće, namještaja ili telefona, nego spriječiti da se iza formalno privatnih profila krije stalna, neregistrovana trgovina.
Kupac mora znati od koga kupuje
Neuređeno tržište nosi rizike i za potrošače: neisporučenu robu, proizvode koji ne odgovaraju oglasu, lažne profile i prodavce koji poslije naplate prestanu da odgovaraju na poruke ili obrišu svoje naloge. U takvim situacijama jedan od najvećih problema je nemogućnost da se identifikuje odgovorni prodavac.
Zato nacrt preciznije uređuje obaveze koje se odnose na transparentnost poslovanja, identifikaciju trgovaca, elektronsko zaključivanje ugovora i informisanje korisnika o uslovima kupovine. Kupac prije potvrde narudžbe mora da ima podatke o tome od koga kupuje, šta kupuje, koliko će ukupno platiti i kome može da se obrati ako nastane problem.
Kadić podsjeća da Zakon o unutrašnjoj trgovini FBiH već propisuje da prodaju na daljinu može organizovati samo registrovani trgovac, kao i obavezu objavljivanja podataka o njegovom identitetu, sjedištu, registraciji i kontaktima. Cijene, uključujući informacije o troškovima dostave, porezima i drugim izdacima koji utiču na konačan iznos kupovine, moraju biti jasno naznačene, dok se izdavanje računa i evidentiranje prometa sprovode po važećim trgovinskim, poreskim i fiskalnim propisima.
Elektronska prodaja, kako naglašava, nije osnov za izbjegavanje obaveza koje važe za trgovce. Zakon o elektronskoj trgovini treba posmatrati zajedno sa Zakonom o zaštiti potrošača, koji uređuje prava kupaca, uključujući reklamacije i pravo na odustanak od ugovora kada su ispunjeni zakonski uslovi. Cilj je da online kupovina prestane da bude prostor u kojem kupac preuzima gotovo sav rizik, a neodgovorni prodavač izbjegava odgovornost.
Nadzor i kazne do 30.000 KM
Nacrt definiše i nadležnosti institucija odgovornih za primjenu zakona. Upravni nadzor trebalo bi da provodi Federalno ministarstvo trgovine, a predviđene su i kazne do 30.000 KM.
