Nabavka uglja iz Prijedora: Stanivuković i Vukanović traže krivičnu odgovornost

Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković i prvi čovjek Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović otvorili su novi front prema rukovodstvu energetskog sektora Republike Srpske. Tvrde da nabavka uglja iz Prijedora za Rudnik i Termoelektranu Ugljevik otvara pitanje krivične odgovornosti, a Vukanović je objavio detalje krivične prijave koju je podnio protiv rukovodilaca Elektroprivrede Republike Srpske, RiTE Ugljevik, ministra energetike i kompanije koja isporučuje energent.
Prijava zbog sumnje u zloupotrebu položaja
Krivična prijava upućena je Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini i Specijalnom odjeljenju Republičkog javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije. Njome su obuhvaćeni generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović, direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković, ministar energetike i rudarstva Petar Đokić, kao i kompanija „Drvo-eksport“ iz Teslića i odgovorna lica u tom preduzeću.
Vukanović od tužilaštava traži da ispitaju sumnje na zloupotrebu položaja, nezakonito davanje pogodnosti privrednim subjektima, nesavjestan rad u službi, zagađivanje životne sredine i druga moguća krivična djela.
Sporan kvalitet uglja sa Bukove kose
U obrazloženju prijave posebno se ukazuje na navode o kvalitetu uglja sa ležišta Bukova kosa, za koji se u ranijim medijskim izvještajima navodi da ima između 7,5 i 13 odsto sumpora, uz visok sadržaj vlage. Vukanović postavlja pitanje da li je RiTE Ugljevik nabavljalo i plaćalo ugalj čije fizičko-hemijske i energetske karakteristike ne odgovaraju tehničkim zahtjevima postrojenja za koje je namijenjen.
Traži da se utvrdi da li je prilikom ugovaranja nabavke urađena odgovarajuća analiza kvaliteta uglja, da li je cijena odgovarala njegovoj stvarnoj energetskoj vrijednosti i da li su odgovorni znali za moguće posljedice korišćenja takvog energenta.
Stanivuković: 200 miliona KM za ugalj, 50 za eksproprijaciju
Stanivuković tvrdi da se za nabavku uglja iz Prijedora izdvaja oko 200 miliona KM, dok bi za eksproprijaciju zemljišta i omogućavanje eksploatacije uglja u okolini Ugljevika bilo potrebno oko 50 miliona KM. Ocijenio je da je taj iznos gotovo jednak budžetu Banjaluke i ustvrdio da je TE Ugljevik zbog takve politike više puta stajala.
Prema njegovim riječima, ugalj se iz Prijedora doprema preko kompanije „Drvo-eksport“, a najviše mu smeta to što se paralelno ne ulaže u eksploataciju domaćeg uglja u neposrednoj blizini termoelektrane.
Stanivuković navodi i da dio dopremljenog materijala čini blato, a ne kvalitetan ugalj, ali da se takva isporuka naplaćuje kao ugalj. Upozorio je da visok sadržaj sumpora i vlage može izazvati havarije u postrojenjima.
Kazao je da neće odustati od insistiranja na odgovornosti i da će, kako se izrazio, uhvaćenog zeca tjerati do zatvorske kazne, ako treba i štrajkom glađu i noćenjem.
Ostavke trojice izvršnih direktora
Vukanović u prijavi posebno problematizuje navode o ostavkama trojice izvršnih direktora RiTE Ugljevik, koji, prema ranijim medijskim informacijama na koje se poziva, nisu željeli da potpišu milionski poslovni aranžman. Smatra da treba ispitati da li je bilo stručnih upozorenja o kvalitetu uglja, ko ih je sačinio, kome su dostavljena i zbog čega eventualno nisu uzeta u obzir pri donošenju odluka.
Traži i da se utvrdi da li je zbog kvaliteta uglja javnom preduzeću pričinjena imovinska šteta, koliko je stvarno plaćeno za isporučeni energent i da li su postojali povoljniji izvori snabdijevanja.
Poseban dio prijave odnosi se na moguće posljedice po postrojenje. Vukanović traži da se provjeri da li su povećan sadržaj sumpora i vlage mogli uticati na rad sistema za odsumporavanje, mlinova, elektrofiltera i kotlovskog sistema, odnosno da li je korišćenje takvog uglja moglo doprinijeti kvarovima i dodatnom habanju opreme.






