Pastir iz BiH u Italiji pronašao oazu mira uz koze
Halid Selimović, tridesetjednogodišnji pastir iz BiH, već tri godine živi u Italiji, u mjestu Fuipiano Valle Imagna, gdje je uzgoj koza pretvorio u način života. Kako priča, tamo je pronašao oazu mira, iako priznaje da takav posao traži mnogo rada i još više strasti.
Ispričao je da trenutno ima oko trideset orobijskih koza i pet ili šest krava. Uvijek je volio životinje, a prije dolaska u Italiju radio je kao pastir i u BiH imao četiri koze. U svemu mu pomaže djevojka Valentina.
Posao od ranog jutra do povratka s posla
Uz stočarstvo, Selimović zarađuje i na drugi način, pa kaže da radi kao baštovan i građevinski radnik, odnosno da je pomalo majstor za sve. Obaveze su, kako navodi, prilično velike, jer uzgajaju jariće i bave se proizvodnjom mesa, a i krave drže zbog mesa.
Njegov dan počinje ranim ustajanjem i pripremama, a kada se uveče vrati s posla, ponovo se posvećuje životinjama, hrani ih i poji.
Italija traži propise, u BiH se radilo kao devedesetih
Sa iskustvom stečenim na obje strane, Selimović može da uporedi stočarstvo u Italiji i u svojoj domovini. Kaže da je u BiH sve bilo potpuno drugačije i da se još radilo kao devedesetih godina, slično kako se nekada postupalo i u Italiji. U Italiji danas, dodaje, sve mora da bude u skladu s propisima i to s razlogom, jer u suprotnom može doći do bolesti i drugih problema. Kontrole su neophodne, a sve je mnogo više pod nadzorom.
Jedini je uzgajivač koza u Fuipijanu, dok su u tom kraju mnogo zastupljenije krave. Sva njegova grla sada su orobijske rase, koja je otpornija, dok su druge rase mirnije, ali manje izdržljive.
Okruženje mu, kako kaže, pogoduje poslu. Sviđa mu se što tu ima sunca tokom cijelog dana, a iako su pomalo izolovani, na skoro hiljadu metara nadmorske visine, za životinje je tako bolje. Mužjaci su traženi zbog mesa, a ženke se prodaju žive. Uz šalu dodaje i da ima ljepših i manje lijepih grla te da, kao i u svemu drugom, ljepša životinja košta mnogo više.
Prvi sajam koza okupio 160 grla
Budući da je uzgoj koza u tom kraju pomalo u drugom planu, Selimović je odlučio da ih promoviše. Sajam koza organizovali su u Fuipijanu 24. oktobra, a na njemu je bilo čak 160 životinja, uključujući i grla koja su stigla iz Valteline. Interesovanje je bilo veliko, pa su došli i ljudi iz oblasti Val Kamonika.
Kako kaže, činilo mu se da niko ranije nije organizovao takav događaj. Pošto je prvo izdanje prošlo dobro, planiraju da ga ponove i naredne godine. Vrijeme ih je poslužilo, bilo je sunčano, pa može da kaže da je sve bilo savršeno. Krave su, napominje, mnogo rasprostranjenije, ali nisu imali poteškoća, a srećom su imali i sponzore koji su im pomogli.
Ne bi se vraćao u BiH
Selimovićev cilj je da nastavi dalje. Ako ga zdravlje posluži i ako sve bude u redu, želio bi da ostane u stočarstvu. Ima djevojku koja mu pomaže i njih dvoje, kako kaže, uspijevaju sve da postignu. Godinama nije bio u BiH, pa ne planira da se vraća nazad.
Ipak, smatra da italijanski sistem ponekad više otežava nego što pomaže uzgajivačima. Treba plaćati mnogo poreza i raznih nameta koji bi mogli da se izbjegnu, a ima i mnogo birokratije i kontrola, jer ako koze stoje na kiši, ljudi odmah pomisle da su zlostavljane.
Osim toga, kako zaključuje, tamo mu je dobro, inače se ne bi ni zadržao. Dobro se slaže s ljudima, sa svima. U selu živi oko dvije stotine stanovnika i, kako ističe, važno je da žive u slozi jedni s drugima.
