Maloljetnici u Srpskoj vlasnici udjela u 16 privrednih društava

Prema podacima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF), u Republici Srpskoj 24 maloljetna lica imaju vlasnički ili suvlasnički udio u 16 privrednih društava. Te podatke APIF je dostavio Nezavisnim novinama, a iz njih proizilazi da maloljetnici u Srpskoj mogu biti vlasnici ili suvlasnici firmi iako još ne mogu da izvade ličnu kartu, polažu vozački ispit, kupuju alkohol i cigarete niti da učestvuju u igrama na sreću.
Nasljeđivanje kao dominantan razlog
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je za Nezavisne novine da je najčešći razlog prenosa vlasništva na maloljetna lica nasljeđivanje. Kako je objasnio, tu je presudna želja da se imovina nasljednika zaštiti, a ne poreske olakšice, s obzirom na to da se prenos vlasništva u prvom nasljednom redu ne oporezuje. Mlinarević je dodao i da je pitanje upravljanja odvojeno od vlasništva, te da upravljačku funkciju obično obavljaju lica sa profesionalnim ugovorom.
Nejednakosti i poruka mladoj generaciji
Ekonomista Milenko Stanić smatra da vlasništvo maloljetnika nad privrednim društvima otvara pitanje nasljeđivanja imovine, ali i sve izraženijih društvenih i ekonomskih nejednakosti. On je istakao da se prilikom prenosa imovine na djecu mora voditi računa o osnovnim principima pravnog saobraćaja, prema kojima punoljetna lica imaju punu poslovnu sposobnost, i da bi pravni sistem trebalo detaljnije da uredi takve situacije.
Stanić navodi da je riječ o osjetljivom pitanju nasljeđivanja, ali da je u demokratskom i normalnom društvu prihvatljivo da se bogatstvo stiče prenosom imovine od prethodnih vlasnika. Ipak, kako kaže, postavlja se pitanje koliko je takva praksa društveno opravdana, naročito kada pojedinci već u najranijem uzrastu raspolažu značajnom imovinom, dok drugi za njeno sticanje moraju da rade i ulažu.
Poreski sistem kao instrument ublažavanja razlika
Prema njegovim riječima, razvijena društva nastoje da obezbijede jednake šanse za sve pojedince, zbog čega kroz poreski sistem ublažavaju velike razlike koje nastaju nasljeđivanjem bogatstva. U situaciji kada mali broj pojedinaca već na početku života ima značajnu prednost zahvaljujući imovini roditelja, dok ostali članovi društva nemaju takve mogućnosti, stvaraju se nejednakosti, ocijenio je Stanić i dodao da to nije društvo napretka nego nazadovanja.
On je kazao i da podatak da neko sa 15 ili 16 godina ima vlasnički udio u privrednom društvu šalje nepovoljnu poruku njegovoj generaciji, jer stvara osjećaj da pojedinci već na početku života imaju privilegovan položaj. Kako smatra, takva situacija produbljuje nejednakosti i stvara osjećaj otuđenosti kod onih koji nemaju iste mogućnosti, a u ovakvim slučajevima trebalo bi razmotriti i visoke poreske stope na naslijeđenu imovinu.
Stanić je upozorio i da naslijeđeno bogatstvo ne znači nužno da će njegovi nasljednici uspješno upravljati imovinom. U našim uslovima, kako je naveo, pokazalo se da je veliki dio onih koji su relativno lako došli do ogromnog bogatstva to bogatstvo izgubio u kratkom periodu, da se oko takvih porodica često pojavljuju različiti interesi i da nakon smrti vlasnika može nastati borba za imovinu. Zaključio je da bi pojedinci bogatstvo trebalo da stiču prvenstveno vlastitim radom, zalaganjem i znanjem, kao i ostali članovi društva.






