Postoji li opozicija u Srpskoj?

Kao što se moglo i pretpostaviti, nakon izbornog poraza, a posebno nakon što je NDP odlučio da uđe u pregovore sa dojučerašnjim političkim neprijateljem, Savez za promjene/pobjedu, nakon više od četiri godine prestao je da postoji i u naredne četiri godine jedina opozicija vlasti Republike Srpske biće PDP i ono što ostane od SDS-a.

Okretanje leđa dojučerašnjim koalicionim partnerima u NDP-u pravdaju time da njihova, kako kažu “nedvosmislena pripadnost savezu” nije donijela poboljšanje njihovog izbornog rezultata, jer su izgubili veliki broj glasova u odnosu na 2014. godinu.

“Svi koji su u poziciji treba da prihvate razgovore i ponude koliko mogu pomoći pobjednicima izbora. U teškim vremenima se prave velike koalicije i time ne prestaje da postoji opozicija. Ona nije slaba. Tu su PDP i SDS kao ozbiljne političke partije, a u ovom momentu NDP još nije donio svoju političku odluku i ulazi tek u razgovore”, rekao je Zdravko Krsmanović, potpredsjednik NDP-a.

Predsjedništvo ove stranke u srijedu je donijelo odluku da napušta Savez za promjene i da ulaze u razgovore sa vladajućim strankama, istovremeno ističući da su u proteklih osam godina radili u okviru saveza i prošli dosta političkih i društvenih iskušenja te da je očigledno da građani ne daju dovoljno “validnosti” politici koju su vodili.

“Od danas nismo dio Saveza za promjene, jer to i ne postoji. To je bila predizborna koalicija kojoj smo dali sve što smo mogli, učestvujući u podršci kandidatima koji su, na našu žalost, izgubili izbore. Smatramo besmislenim lamentiranje nad takvom činjenicom”, rekao je Dragan Čavić, lider NDP-a, nakon sjednice Predsjedništva ove stranke.

Da će se Savez za promjene, koji je formiran u aprilu 2014. godine, a koji je kasnije preimenovan u Savez za pobjedu raspasti, moglo se naslutiti samo nekoliko dana nakon izbora, posebno nakon turbulencija u SDS-u i otvorene podrške nekih ljudi iz te stranke vladajućoj partiji. Što se tiče SDS-a, još nije poznato koji njegov dio će djelovati opoziciono u naredne četiri godine, a koji će se prikloniti vladajućima. Ono što je sigurno jeste da će od 15 poslanika, sa koliko su ušli u Narodnu skupštinu RS, zasad ostati bez najmanje tri, mada su očekivanja da će to biti daleko više. Praktično, lider opozicije u naredne četiri godine, kako sada stvari stoje, biće PDP i zasad još nije poznato da li će ova stranka sa onim što ostane od SDS-a ići u neki savez ili će djelovati samostalno.

“Naša saradnja sa NDP-om bila je korektna, a sada smo na dvije različite strane i time se nećemo baviti. Pred nama je sjednica Glavnog odbora i tada ćemo, između ostalog, zauzeti stav i o daljem radu partije i saradnje sa drugim političkim partijama. Ono što mogu reći sasvim sigurno je to da će PDP ostati opozicija”, rekao je Perica Bundalo, generalni sekretar PDP-a.

Kako sada stvari stoje, u Narodnoj skupštini Republike Srpske tek malo više od 20 poslanika od ukupno 83 djelovaće opoziciono, mada se može nezvanično čuti da će ih, kako vrijeme bude odmicalo, biti i manje.

“Obrazloženje NDP-a da oni nisu uspjeli u Savezu za promjene nije tačno. Zahvaljujući tom savezu, oni su i ostali parlamentarna politička stranka. Opozicija, kolika-tolika, će se grupisati i mislim da je interes RS pa i vlasti da ima opoziciju. Ovo što se dešava sa opozicijom je rezultat jednog haotičnog stanja koje se dešava u društvu. Bojim se da će krajnja šteta biti po RS, a onda je nebitno ko će biti vlast, a ko opozicija”, rekao je Nedeljko Glamočak, potpredsjednik SDS-a.

Kada su u pitanju analitičari, oni smatraju da se u slučaju gubitka izbora raspad saveza mogao i pretpostaviti, ali da je veliko iznenađenje odlazak NDP-a iz tog saveza, s obzirom na to da je ova partija bila među najžešćim kritičarima vlasti.

“Opozicija je bila slaba, krhkija i kada je bila brojnija, a ako je sada politički život sveden na jedu opozicionu stranku i dijelove i parčiće pojedinih stranaka, onda će ona biti još slabija, nevidljivija i neuvjerljivija, što će svakako značiti veliki deficit po demokratsko društvo”, zaključuje Tanja Topić, politički analitičar.