Banjalučani na pijaci sve češće kupuju na kilograme, a ne na gajbe
Na banjalučkoj pijaci kupci sve češće kupuju na kilograme, dok je nekadašnja kupovina voća i povrća na gajbe gotovo iščezla. Visoke temperature, ljetne suše i smanjeni kućni budžeti ozbiljno su promijenili navike građana kada je riječ o tradicionalnoj pripremi zimnice.
Obim pripreme zimnice manji za polovinu
Kako su kazali prodavci, obim pripreme zimnice u odnosu na ranije godine opao je za 50 odsto. Prodavačica je za „Nezavisne” istakla da je tradicionalno pravljenje domaćih sokova, pekmeza i turšije u velikim količinama sve rjeđa pojava u domaćinstvima. Nekada su se domaći sokovi pripremali u stotinama litara, a danas se rijetko ko odlučuje na takve zalihe.
Dugogodišnje vremenske nepogode ostavile su posljedice na poljoprivrednu proizvodnju. Mnogi Banjalučani bili su primorani da počupaju uništene usjeve iz svojih bašta nakon višemjesečnog rada, dodala je ona. Suše su pogodile i šumske plodove – berba divljih kupina drastično je opala sa stotina kilograma na svega dvadesetak, što se odražava na ponudu i stabilnost tržišta.
Cijene voća i povrća na tezgama
Cijene sezonskog povrća i voća mijenjaju se u zavisnosti od ponude i kvaliteta. Paradajz se tako prodaje od tri do pet KM, krastavci su uglavnom između 3,5 i četiri KM, a paprike od 1,5 do tri KM po kilogramu. Krompir se može naći za oko dvije KM, mrkva je od tri do četiri KM, dok se celer i peršun cijene od dvije do 3,5 KM. Južno voće i limun dostižu cijenu do šest, odnosno sedam KM.
Jedan od prodavača objasnio je da voću cijena konstantno opada kako se bliži sezona zrenja i branja. „Ne možemo staviti visoke cijene jer je kvalitet znatno lošiji zbog suše”, kazao je on, dodajući da su cijene uglavnom ostale iste kao prošle godine.
Kupci traže manje količine i povoljniju robu
Zbog opšte besparice kupci se sve više okreću povoljnijim artiklima i manjim pakovanjima, istakao je prodavač. Vikendi, nekada rezervisani za masovnu kupovinu na gajbe, sada su znatno mirniji. Na tezgama su primjetne različite reakcije mušterija – dio kupaca traži isključivo najjeftiniju robu, dok drugi posumnjaju u kvalitet ako je cijena preniska, pa prodavci moraju biti fleksibilniji u pristupu.
„Neće narod da kupi jeftino. Ja sam stavio cijenu graha pet KM za penzionere, a oni su govorili da je to stari grah i kupovali su skuplji, a bila je riječ o potpuno istoj robi. Grah je bio svjež”, ispričao je prodavač za „Nezavisne”. On je dodao da sitniji krompir prodaje za 1,50 KM, a krupniji za dvije KM, te da građani češće posežu za skupljim. Ista situacija je i sa jajima – domaća prodaje za pet KM, a bijela za sedam KM, pa se više kupuju ova skuplja, iako je kvalitet isti i razlika je samo u boji ljuske.
