Spremnost za posao generacije Z izaziva sumnju poslodavaca
Istraživanja koja su sproveli Chartered Management Institute (CMI) i Hult International Business School otvorila su pitanje spremnosti za posao pripadnika generacije Z, a prvi rezultati ne idu u prilog mladima. Dio menadžera velikih svjetskih kompanija već upozorava da su mladima potrebna dodatna obuka i podrška, prenosi Euronews.
Poslodavci skeptični prema mladima
Kada se govori o mladima koji tek ulaze u svijet rada, izvještaj organizacije Chartered Management Institute (CMI) objavljen u julu ove godine pokazao je da samo šest odsto menadžera smatra da su oni spremni za radno okruženje. Istovremeno, čak 45 odsto pripadnika generacije Z vjeruje da već posjeduje potrebne vještine.
Na ovaj problem ranije su ukazali i rukovodioci kompanija Booking Holdings i Whole Foods. Glen Fogel, izvršni direktor kompanije Booking Holdings, rekao je 2024. godine da mladim zaposlenima možda treba više obuke i usmjeravanja kako bi shvatili kako su savremena radna mjesta organizovana i šta poslodavci od njih očekuju.
Izvršna direktorka CMI-ja En Frenk poručila je da previše mladih završava obrazovanje s ambicijom, talentom i potencijalom, da bi ubrzo otkrili da nisu pripremljeni za realnost radnog mjesta. Dodala je da su i menadžeri zaduženi za podršku mladima često nedovoljno osposobljeni, te da je za rješavanje nezaposlenosti, veću produktivnost i stvaranje nove generacije lidera potrebno zajedničko djelovanje vlade, obrazovnih institucija i poslodavaca.
Šta poslodavci traže od mladih
Studija Hult International Business School iz 2024. godine, sprovedena među 800 lidera u oblasti ljudskih resursa, pokazala je da bi 37 odsto ispitanih rukovodilaca radije posao povjerilo robotu ili vještačkoj inteligenciji nego svršenom studentu. Istovremeno, 45 odsto njih prije bi angažovalo frilensera, a 30 odsto ostavilo radno mjesto upražnjeno nego zaposlilo mladog diplomca.
Kao najveći nedostatak mlađih radnika izdvaja se otpornost, odnosno sposobnost nošenja s pritiskom, izazovima i neuspjesima. Čak 91 odsto menadžera navodi da taj nedostatak već utiče na radni učinak. Komunikaciju kao ključnu vještinu vidi 98 odsto lidera u ljudskim resursima, dok je 93 odsto njih istaklo radoznalost i spremnost za učenje. Sposobnost saradnje kao bitnu vještinu navodi 92 odsto, kreativnost 90 odsto, a kritičko razmišljanje 87 odsto ispitanih.
Rezultati istraživanja CMI-ja takođe pokazuju da tek 12 odsto menadžera smatra da mladi zaposleni napreduju kako se očekuje. Kada mladi ne ispune očekivanja ili ne prođu probni rok, među glavnim razlozima pominju se nedostatak motivacije, neprimjereno ponašanje, izostanak profesionalnog odnosa prema poslu, kašnjenje i loše upravljanje vremenom.
Oko 97 odsto lidera iz Hultove studije smatra da je važno da novozaposleni imaju dobro osnovno znanje iz oblasti povezanih sa tehnologijom, poput vještačke inteligencije, informacionih tehnologija i analize podataka. Međutim, samo 20 odsto onih koji su nedavno završili fakultet smatra da takvo znanje posjeduje.
Generacija Z i promijenjeni svijet rada
Iako poslodavci sumnjaju u vještine mladih, pripadnici generacije Z suočavaju se s bitno drugačijim okolnostima na tržištu rada od svojih prethodnika. Njihovi roditelji često su decenijama radili na istom poslu, a ranije generacije su uz jednu platu mogle da kupe ili sagrade kuću, zasnuju porodicu i dočekaju penziju.
Tržište rada se nakon pandemije nepovratno promijenilo, a poslodavci i dalje pokušavaju da pronađu ravnotežu između obaveznog povratka u kancelarije, rada na daljinu i sve popularnijeg digitalnog nomadstva. Mnogi milenijalci i pripadnici generacije Z smatraju da će morati da rade cijelog života i da možda nikada neće moći da priušte penziju.
Prema istraživanju organizacije People's Pension, 12 odsto, odnosno oko 2,2 miliona mladih odraslih osoba u Velikoj Britaniji, u potpunosti je prestalo da štedi za penziju jer vjeruju da će raditi zauvijek. Mnogi od njih sumnjaju i da će ikada moći da kupe svoj dom ili priušte velike životne korake poput vjenčanja.
Uz česte otkaze u tehnološkom sektoru, geopolitičke tenzije, ratove i ekstremne vremenske pojave, nije neobično što su mnogi pripadnici generacije Z sve manje motivisani za rad. Mlađi ljudi su odrastali gledajući roditelje koji su se suočavali sa sagorijevanjem na poslu, toksičnim radnim okruženjem ili karijerama koje godinama stagniraju, uprkos tome što su ispunjavali gotovo sve zahtjeve poslodavaca. To je duboko oblikovalo njihov odnos prema karijeri i radu.
