Čudo iz Kalifornije: Poslovanje bez otkaza duže od jednog vijeka
Američki proizvođač sirupa i aroma Torani bilježi jedinstven uspjeh na globalnom tržištu, s obzirom na to da njihovo poslovanje bez otkaza traje još od osnivanja 1925. godine. Prema podacima iz samog preduzeća, tokom više od stotinu godina rada nijedan zaposleni nije otpušten, iako je kolektiv uspješno prebrodio Veliku depresiju, Drugi svjetski rat, brojne ekonomske krize i pandemiju virusa korona. Danas se u njihovim pogonima u prosjeku napravi oko 450.000 boca sirupa dnevno u više od 150 različitih ukusa, a proizvodi nalaze primjenu u pripremi kafe, koktela i drugih napitaka širom svijeta.
Od pet recepata do stotina hiljada boca dnevno
Počeci ovog preduzeća vezani su za četvrt Nort Bič u San Francisku, poznatu po snažnoj italijanskoj zajednici. Bračni par doseljenika iz Italije, Rinaldo i Ezilda Tore, posjetio je 1925. godine rodbinu u gradu Luka i odatle u Sjedinjene Američke Države donio pet recepata za sirupe koji u to vrijeme nisu bili zastupljeni na američkom tržištu. Važnu ulogu u ranom razvoju posla imala je i prohibicija u SAD, koja je trajala u periodu od 1920. do 1933. godine. Nakon ukidanja zabrane, Torani je pokrenuo proizvodnju destilovanih alkoholnih pića, pri čemu je Ezilda Tore ostala upamćena kao jedna od prvih žena u SAD angažovanih na poslovima njihove obrade i pripreme za prodaju.
Velika prekretnica nastupila je 1982. godine, kada je njihov sirup od vanile iskorišćen za pripremu jednog od prvih aromatizovanih late napitaka u poznatom kafeu Trieste u San Francisku. Fokusiranje na sektor specijalizovane kafe omogućilo je snažan poslovni uzlet, pa je početna ponuda proširena na više od 150 različitih aroma, sirupa i dodataka. Savremeni proizvodni pogon preduzeća nalazi se u gradu San Leandro u Kaliforniji, obuhvata prostor od oko 30.600 kvadratnih metara i svakodnevno u prosjeku isporučuje 450.000 boca.
Porodična podrška kao temelj radne etike
Razvoj ove kompanije pratile su i velike tragedije koje su odredile njenu unutrašnju kulturu. Suosnivač Rinaldo Tore iznenada je preminuo od posljedica srčanog udara 1938. godine, ostavivši Ezildu samu sa dvoje male djece. Zahvaljujuci osloncu u porodici, ona je uspjela da održi poslovanje. Sadašnja izvršna direktorka preduzeća Melani Dulbeko navela je za medij SFGate da su članovi porodice u tom trenutku pružili punu podršku Ezildi, uvjereni u njenu snagu da podigne djecu i samostalno upravlja firmom. Iz tog iskustva razvijeno je trajno uvjerenje da kolektiv u teškim trenucima mora funkcionisati poput složne porodice.
Očuvanje radnih mjesta ispred finansijskih olakšica
Ovakav odnos prema zaposlenima došao je do izražaja i za vrijeme pandemije virusa korona. Iako je privremeno zatvaranje restorana i kafića snažno pogodilo prihode, rukovodstvo je odlučno odbacilo smanjenje broja radnika. U istom periodu pripreman je i prelazak u novi proizvodni pogon. Premda su postojali prijedlozi da se fabrika preseli u drugu saveznu državu zbog znatno nižih poreskih stopa i državnih subvencija, rukovodstvo nije željelo da finansijski motivi budu presudni.
Umjesto toga, uprava je istražila gdje radnici stanuju i izabrala lokaciju koja nikoga ne bi primorala na preseljenje ili davanje otkaza. Kolektiv je čak dvije i po godine ranije obaviješten o cilju da se sačuva svih 100 odsto radnih mjesta, a zaposleni su neposredno učestvovali i u uređenju novog pogona kako bi radni prostor u potpunosti odgovarao njihovim potrebama. U izjavama za Stanford Graduate School of Business i Fortune, Dulbeko je pojasnila da briga o radnicima firmi dugoročno obezbjeđuje veću stabilnost i otpornost na ekonomske potrese. Uprkos tome što savremena automatizacija i vještačka inteligencija navode mnoge kompanije na masovna otpuštanja, Torani ostaje privržen svojoj praksi, a Melani Dulbeko je dio ove poslovne priče još od 1991. godine.
