Zastrašivanje svjedoka obilježilo proces protiv nekadašnjih vođa OVK u Hagu
Tokom izricanja presude nekadašnjim predvodnicima OVK u Hagu, sudija Čarls Smit naglasio je da je proces protekao uz konstantno zastrašivanje svjedoka, zbog čega su pojedini svjedoci odustajali od iskaza ili izgovarali unaprijed pripremljene tvrdnje.
Pritisci i mjere zaštite tokom postupka
Predsjedavajući sudija Smit predočio je da se dio pozvanih lica plašio za ličnu bezbjednost, što je uslovilo primjenu posebnih zaštitnih mjera za određene pojedince. Prema njegovim riječima, nekolicina svjedoka je povukla ranije date izjave, dok su pojedini ponavljali rečenice koje su naučili napamet.
Ocjena panela o zločinima protiv čovječnosti
U obrazloženju je naglašeno i da Tužilaštvo nije uspjelo da dokaže postojanje zločina protiv čovječnosti, niti je uvjerilo sud da su stradali zaista bili civilne žrtve. Shodno tome, sudski panel nije ustanovio da su pruženi dokazi za krivična djela progona, mučenja, ubistava, prisilnog nestanka i drugih nehumanih radnji u okviru te pravne kvalifikacije.
Takođe je navedeno da je u periodu od kraja marta 1998. do 20. juna 1999. godine na prostoru Kosova trajao nemeđunarodni oružani sukob između OVK i SRJ. Sudija je precizirao da su sva četvorica optuženih imala svijest o okolnostima tog sukoba, kao i o zaštiti koju žrtve uživaju, ali je napomenuo da se dešavanja nakon završetka oružanog konflikta, kada više nisu važile norme međunarodnog humanitarnog prava, ne mogu definisati kao ratni zločin.
Zahtjevi tužilaštva i optužnica
U ovom postupku, glavni tužilac Kimberli Vest zatražila je izricanje zatvorske kazne u trajanju od po 45 godina za svakog od optuženih, dok je tim odbrane insistirao na oslobađajućoj presudi. Objava konačne odluke u Hagu prethodno je dva puta pomjerana – najprije u maju sa rokom za 20. jul, a potom za 16. septembar, usljed složenosti materije i velikog obima dokaznog materijala.
Optužni akt, sačinjen na više od 300 stranica, tereti Tačija, Kadrija Veseljija, Jakupa Krasnićija i Redžepa Selimija za ratne zločine i zlodjela protiv čovječnosti, među kojima su nezakonita pritvaranja, mučenja, ubistva i nestanci zabilježeni između marta 1998. i septembra 1999. godine. Kroz deset tačaka detaljno su izneseni navodi o nehumanom postupanju u 43 ilegalna pritvorska objekta OVK na području Kosova i Albanije nad približno 407 zatočenika.
