Milan Tepić i njegova riječ koja se ne gazi
Nekadašnji major Jugoslovenske narodne armije Milan Tepić ostao je upamćen po činu samopožrtvovanja 29. septembra 1991. godine, kada je tokom borbi sa hrvatskim paravojnim snagama digao u vazduh vojno skladište u Bjelovaru kako oružje ne bi palo u ruke protivnika.
Eksplozija u skladištu Barutana
Tokom oružanih sukoba za kasarnu na Vojnoviću, major se nalazio na dužnosti komandanta skladišta borbenih sredstava „Barutana“ u obližnjem mjestu Bedenik. Sa namjerom da spriječi pripadnike hrvatske paravojne formacije ZNG, poznate kao zenge, da preuzmu naoružanje i municiju, aktivirao je eksploziv i digao u vazduh objekat sa 170 tona ubojnih sredstava. U toj strahovitoj eksploziji poginuo je sam komandant, ali i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković, koji je odbio majorovo naređenje da se povuče i preda.
Vojnička čast i dato obećanje
Oficir rođen 1957. godine u svom posljednjem pismu ostavio je riječi koje svjedoče o njegovoj odluci: „Jednom ljudi daju riječ – ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško“. Zbog ovog djela proglašen je za narodnog heroja i posthumno mu je dodijeljen Orden narodnog heroja Jugoslavije, dok je Vojska Republike Srpske njemu u čast ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu „Milan Tepić“. U njegovom rodnom selu Komlencu, u blizini Kozarske Dubice, svake godine se obilježava dan njegovog stradanja, a ulice u brojnim gradovima Republike Srpske i Srbije nose njegovo ime.
Sjećanje na vojnika Stojadina Mirkovića
Priznanje za hrabrost pripalo je i mladom vojniku Stojadinu Mirkoviću, koji je 1999. godine posthumno odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena. Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u julu 1995. godine u rodnim Donjim Leskovcima kod Valjeva, gdje mu je 2013. godine podignuta i spomen-bista. Grad Valjevo mu je prije nekoliko godina posthumno dodijelio najviše priznanje „Septembarsku povelju“, a njegovo ime ponijela je i jedna ulica u tom gradu.
Stradanja i pitanje pravne odgovornosti
Hrvatska strana potvrdila je pogibiju 11 svojih vojnika prilikom detonacije na Bedeniku, nakon čega su iz osvete strijeljali starijeg vodnika Ranka Stevanovića, koji je bio komandant straže na tom vojnom objektu. Za zločine izvršene nad pripadnicima JNA, koja je u tom periodu predstavljala jedinu legalnu i regularnu vojnu silu u SFRJ – državi čiji je dio u tom trenutku formalnopravno bila i Hrvatska – gotovo niko nije pravosnažno osuđen.
