Kako rashodovane lopatice vjetroturbina postaju mostovi i fasade
Iako su projektovane da decenijama uspješno odolijevaju teškim vremenskim uslovima, rashodovane lopatice vjetroturbina stvaraju ozbiljne ekološke poteškoće jer se izuzetno teško mogu reciklirati nakon završetka radnog vijeka. Zbog toga se u okviru različitih svjetskih projekata traže funkcionalna rješenja kako bi se ove glomazne kompozitne strukture ponovo iskoristile pri gradnji pješačkih mostova, zgrada i uređenju javnih površina.
Ovi specifični elementi izrađuju se kombinovanjem staklenih ili karbonskih vlakana sa smolom i drugim sirovinama, što im garantuje izuzetnu izdržljivost. Upravo ta osobina stvara problem pri pokušaju njihove prerade standardnim tehnikama reciklaže, pa stručnjaci u mnogim zemljama nalaze načine da kompletna krila ili njihove pojedine segmente stave u funkciju i nakon što prestanu da rade na turbinama za koje su napravljeni.
Most od dijelova turbine u Irskoj
Jedan od najzanimljivijih primjera zabilježen je u irskom Korku (Cork), gdje su dvije rashodovane lopatice poslužile kao nosivi elementi za pješački most na zelenoj stazi Midlton-Jol (Midleton-Youghal). Riječ je o konstrukcijama koje su prvobitno bile montirane na turbinama Nordex N29 i imale dužinu od 13,4 metra, dok su za potrebe mosta upotrijebljeni njihovi dijelovi od oko 11 metara.
Fasade i igrališta u Švedskoj i Nizozemskoj
Praksa ponovnog iskorištavanja zaživjela je i u Švedskoj, gdje su elementi demontirani sa danskog vjetroparka Norre Okse So upotrijebljeni kao nenoseći dio fasade na garaži Niels Bohr, koja je otvorena 2025. godine. U ovoj nordijskoj zemlji takođe se ispituju mogućnosti da se od rashodovanih dijelova proizvode skije, pa čak i male stambene kuće.
Originalan primjer predstavlja i igralište Wikado u Roterdamu u Nizozemskoj, za čiju je izgradnju upotrijebljeno pet starih lopatica. Njihovi dijelovi ugrađeni su u kule i druge elemente dječijeg poligona, demonstrirajući kako se industrijske komponente mogu efikasno integrisati u javni prostor.
Izazov upravljanja otpadom u Turskoj
Adekvatno zbrinjavanje dotrajalih lopatica ubrzo bi moglo postati krupan izazov i za Tursku, s obzirom na intenzivan rast kapaciteta za dobijanje struje iz vjetra. Prema saznanjima koje agencija Anadolu navodi iz studije Bursa Tehničkog univerziteta i Tehnološkog instituta Izmir, procjenjuje se da će u Turskoj između 2020. i 2039. godine radni vijek završiti približno 9.000 lopatica.
Na taj način nastalo bi oko 80.500 tona otpada, od čega se na staklena i karbonska vlakna odnosi 52.325 tona, dok dodatnih 28.175 tona čine preostali prateći materijali.
