Rastući troškovi zaduživanja prijete javnim finansijama širom svijeta
Međunarodni monetarni fond (MMF) saopštio je u srijedu da rastući troškovi zaduživanja državnih vlasti predstavljaju sve teži teret za javne finansije na globalnom nivou, uputivši apel zemljama da hitno primijene pouzdane korake za obuzdavanje fiskalnog minusa. Prema proračunima ove finansijske institucije, ukupni svjetski javni dug mogao bi do 2030. godine da nadmaši 100 procenata globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Skok prinosa na obveznice najrazvijenijih zemalja
U analizi objavljenoj na zvaničnom blogu MMF-a istaknuto je da su prosječni prinosi na desetogodišnje dužničke hartije država članica Grupe sedam (G7) u periodu od februara do septembra zabilježili rast veći od jednog procentnog poena, čime su dosegli rekordne vrijednosti kakve nisu viđene skoro dvadeset godina. Stručnjaci fonda navode da su ovakva kretanja podstaknuta cjenovnim udarima na tržištu nafte, trajnim inflatornim pritiscima, pojačanim zahtjevima za ulaganjima, kao i prognozama privrednog zamaha usljed primjene vještačke inteligencije.
Dodatni pritisak na cijenu novca stvaraju nagomilana zaduženja, zahtjevi za većim budžetskim izdvajanjima i najave plasiranja obimnih novih emisija državnih zapisa. Takođe, rast kamata u vodećim privredama svijeta nosi rizik da znatno oteža položaj i servisiranje obaveza ostalih država.
Sve veći izdaci za otplatu kamata
Projekcije pokazuju da će efektivna prosječna kamatna stopa na zaduživanje država porasti sa 2,3 odsto, koliko je iznosila 2021. godine, na 3,7 procenata do 2031. godine. Taj udar biće izuzetno vidljiv u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje bi troškovi za kamate mogli skočiti sa pretpandemijskih oko 2,8 odsto BDP-a na čak 5,7 odsto u 2031. godini, čime bi se izjednačili sa ukupnim izdvajanjima za socijalno osiguranje.
U posebno ranjivom položaju nalaze se siromašnije zemlje u kojima otplata dospjelih kamata već sada odnosi više od 15 procenata ukupno prikupljenih poreskih prihoda. Ovakav razvoj događaja sužava manevarski prostor vladama za finansiranje razvojnih projekata i socijalnih programa, dok istovremeno smanjuje njihovu moć da odgovore na eventualne ekonomske krize.
Neophodnost fiskalnog prilagođavanja
Prema procjenama, globalni primarni budžetski deficit, u koji se ne računaju kamatni troškovi, dostići će tokom 2026. godine nivo od približno 3,3 odsto BDP-a. Da bi se nivo javnog duga u odnosu na BDP stabilizovao, taj jaz bi morao da bude spušten na oko 2,6 procenata. Situaciju dodatno usložnjava činjenica da kraće dospijeće državnih obaveza ubrzava prelivanje visokih referentnih kamata na redovne troškove zaduživanja.
Zbog toga je MMF pozvao razvijene države da donesu kredibilne fiskalne strategije, a zemlje u razvoju da unaprijede mehanizme upravljanja javnim dugom, uz upozorenje da će svako odlaganje nužnih rezova u budućnosti zahtijevati znatno bolnije i teže mjere prilagođavanja.
