Poskupljenje javnog prevoza u Banjaluci: Građani ogorčeni dok prevoznici traže novi cjenovnik
Dok prevoznici u najvećem gradu Republike Srpske poručuju da je njihovo poslovanje postalo neodrživo zbog skoka troškova i traže hitnu korekciju cjenovnika, najavljeno poskupljenje javnog prevoza izazvalo je veliku zabrinutost među građanima koji smatraju da su karte već sada preskupe za nivo usluge koju dobijaju.
Prevoznici upozoravaju na minus i odliv radne snage
Odgovorno lice u preduzeću „Aldemo turs“ Dejan Vujasin izjavio je za medije da ova firma, ukoliko gradska uprava ne prihvati predložene cijene, može nastaviti sa radom još najviše mjesec ili dva. Kako navodi, cijene prevoza nisu korigovane od perioda prije 2022. godine, iako su troškovi nabavke dijelova i pneumatika neprestano rasli. Dodatni udarac predstavlja skok cijene goriva od 20 odsto od februara, zbog čega trenutno posluju sa gubitkom. Posebno su pogođene prigradske relacije gdje je putnika malo, pa takve linije gube svaku ekonomsku isplativost. Vujasin napominje da povećanje cijena bez adekvatnog broja putnika ne nudi dugoročno rješenje, naglašavajući da je neophodno da grad subvencioniše prevoz kako bi karte ostale pristupačne, a preduzeća opstala, pogotovo jer je dio penzionera oslobođen plaćanja.
Pored troškova materijala i goriva, ogroman problem predstavlja manjak vozača. Zbog toga će prevoznici, uprkos teškoj finansijskoj situaciji, morati da razmišljaju o podizanju plata kako ne bi ostali bez radnika. Na redovnost autobuskog saobraćaja znatno utiču i svakodnevne saobraćajne gužve i radovi na saobraćajnicama. Tako linija 14B, koja sa Starčevice saobraća kroz Borik, bilježi stalna kašnjenja, zbog čega prevoznici kao jedno od potencijalnih rješenja predlažu uvođenje posebnih žutih traka.
Tešku situaciju u sektoru potvrđuje i direktor firme „Rale turs“ Dragomir Railić, koji stanje ocjenjuje katastrofalnim. Prema njegovim riječima, enormna poskupljenja goriva, maziva, ulja i repromaterijala dovela su do toga da je rad po postojećim tarifama nemoguć. Railić ističe da shvata negodovanje građana i činjenicu da novi cjenovnik donosi dodatni izdatak za stanovništvo, ali postavlja pitanje da li grad može preuzeti taj teret i nadoknaditi razliku, s obzirom na to da kretanje cijena nafte zavisi od globalnog tržišta. On takođe upozorava na izražen deficit vozača u gradskom i prigradskom saobraćaju, dodajući da uskoro neće moći garantovati ni trenutna primanja zaposlenih, a kamoli njihovo povećanje.
Putnici nezadovoljni redovnošću i visokim cijenama
S druge strane, korisnici javnog prevoza strahuju od novih udara na kućne budžete. Banjalučanka Maja D. upozorava da se sav teret ponovo prebacuje na stanovnike koji zauzvrat ne dobijaju bolji kvalitet prevoza, zbog čega bi mnogi mogli potpuno odustati od korišćenja autobusa.
Nezadovoljstvo dijeli i sugrađanka koja svakodnevno putuje na relaciji Banjaluka – Trn. Ona navodi da radničku kartu već sada plaća 75 KM, dok bi najavljeni skok na 100 KM bio ogroman finansijski teret, posebno uz najavu da bi đačke i studentske karte mogle dostići iznos od 70 KM. Ona naglašava da za toliki novac očekuje znatno češće polaske i pouzdaniji prevoz, te postavlja pitanje zašto se, ukoliko ima sredstava za električne autobuse i tramvaje, ne obezbijede subvencije za putnike. Takođe ukazuje i na to da nova aplikacija ne prikazuje polaske za Trn, Laktaše i Gradišku, čime su ti putnici stavljeni u nepovoljan položaj.
Ješić: Rješenje je u formiranju gradskog preduzeća
Komentarišući zahtjeve za poskupljenjem, odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić ocijenila je da je ovakav razvoj događaja bio očekivan, ali da građani ne bi smjeli snositi toliki teret. Ona je istakla da se grad nalazi u nezavidnom položaju zbog postojećih ugovora koji privatnim prevoznicima daju mogućnost uslovljavanja kada su u pitanju cijene.
Ješićeva podsjeća da se iz budžeta već godinama izdvajaju značajna sredstva za subvencionisanje karata kako bi one bile podnošljive, ali smatra da produžavanje ugovora sa privatnicima nije dobar pravac. Kao pravo rješenje navodi osnivanje sopstvenog gradskog preduzeća za javni prevoz, čime bi grad imao potpunu kontrolu nad uslugom i cijenama umjesto sklapanja dugoročnih aranžmana sa privatnim firmama.
