Noć kada je Azra u Banjaluci održala jedan od posljednjih koncerata
Vijest o smrti Miše Hrnjaka, legendarnog basiste i člana zlatne postave grupe Azra, podsjetila je mnoge Banjalučane na ljeto 1990. Te godine, 27. jula, Azra u Banjaluci je održala jedan od svojih posljednjih koncerata, a snimak te večeri sačuvan je do danas.
Snimak je na svom zvaničnom YouTube kanalu PETROVICPETAR objavio frontmen benda Branimir Džoni Štulić. Riječ je o sirovom, autentičnom zapisu u trajanju od sat i deset minuta, koji nije samo zvučni trag jedne koncertne večeri nego i svojevrsni spomenik vremenu kojem se tih godina nazirao kraj. Te noći Azra je izvela sve svoje najveće hitove, a zapis se i danas može preslušati.
Ljeto 1990: praznik rokenrola nadomak Vrbasa
Ljeto 1990. u Banjaluci nosilo je posebnu težinu. Dok su se političke tenzije u zemlji opasno kovitlale, hiljade mladih okupile su se te julske večeri u gradu na Vrbasu kako bi čule bend koji je oblikovao identitet čitavih generacija. Džoni Štulić tada već nije bio samo muzičar nego i pjesnik ulice koji je bez dlake na jeziku pjevao o otuđenju, sistemu, lažnim idolima i vječitoj ljudskoj usamljenosti. Dolazak Azre u Banjaluku bio je praznik rokenrola, ali i nesvjesni oproštaj od zajedničkog kulturnog prostora.
Od Hajneovih stihova do zagrebačkih ulica
Azra nije nastala preko noći. Kada se Štulić krajem sedamdesetih pojavio na zagrebačkim ulicama sa akustičnom gitarom, donio je poetiku u kojoj su se spajali Bob Dilan, rani pank i balkanski melos. Inspirisan stihovima Hajnriha Hajnea o plemenu Azra, čiji pripadnici, kako glasi stih, umiru kada ljube, stvorio je fenomen koji je nadmašio okvire običnog muzičkog sastava.
Zlatna postava i albumi koji su nosili ritam
Kroz bend su tokom godina prolazili brojni vrhunski instrumentalisti, ali neprikosnovenu okosnicu uz Štulića činili su Boris Leiner za bubnjevima i Mišo Hrnjak na bas gitari, čije su linije nosile ritmičku kičmu sastava. Ta trojka je 1980. objavila antologijski debi album Azra, a potom nizala remek-djela: dvostruki album Sunčana strana ulice iz 1981, trostruki živi album Ravno do dna iz 1982. snimljen u zagrebačkom Kulušiću, te albume Filigranski pločnici, Kad fazani lete i Krivo rastanje. Kritičari su govorili da je Azra spojila visoku književnost, ulični bunt i beskompromisnu energiju.
Kraj epohe i povlačenje u Houten
Koncert u Banjaluci u julu 1990. odigrao se u trenutku kada su unutrašnje pukotine u bendu i u državi postale nepremostive. Poslije turneja i albuma Između krajnosti, Štulićeva vizija benda, muzike i svijeta sudarila se sa mračnom političkom realnošću koja je nadirala. Ubrzo poslije te serije koncerata povukao se iz javnog života i preselio u holandski gradić Houten, gdje se posvetio prevođenju antičkih klasika i povučenom životu, odbijajući milionske ponude za ponovno okupljanje Azre.
Za Banjalučane koji su odrastali uz zvuk zagrebačkog sastava, snimak sa Vrbasa ostaje podsjetnik na večer kada je jedna epoha još bila cjelina. Bilo je to svega nekoliko mjeseci prije nego što je Azra tiho prestala da postoji, a Jugoslavija zakoračila u rat.
