Kako se sprovodi fizičko sputavanje pacijenata i ko snosi odgovornost
Nakon tragičnog gubitka života pacijenta u psihijatrijskoj bolnici Jankomir u Zagrebu, u javnosti su se ponovo otvorile rasprave o tome kako i kada se primjenjuje fizičko sputavanje pacijenata, ko garantuje njihovu bezbjednost i kakva je uloga medicinskog osoblja u kriznim trenucima. O ovim osjetljivim pitanjima za Dnevnik Nove TV govorio je poznati neuropsihijatar Ivan Urlić, koji je dugi niz godina vodio Odjeljenje za liječenje akutnih psihotičnih poremećaja u Kliničkom bolničkom centru Split.
Ljekar je na čelu tima i snosi odgovornost
Urlić je istakao da se primjeni sile u psihijatrijskim ustanovama ne pribjegava često, jer se sa oboljelima prvenstveno radi putem razgovora i građenja međusobnog povjerenja. Prema njegovim riječima, osoblje se uvijek trudi da pokaže pacijentu da je tu da mu pomogne i pruži zaštitu, a u tom procesu izuzetno je dragocjena i saradnja porodice. Ipak, u pojedinim okolnostima, kada je osoba izrazito uznemirena i van kontrole, neophodne su i drugačije mjere.
Kada dođe do potrebe za obuzdavanjem, Urlić naglašava da ljekar obavezno mora biti prisutan u prostoriji. Kao vođa cjelokupnog tima, upravo je doktor taj koji snosi odgovornost za zdravstveno stanje i bezbjednost bolesnika. Iako se protokoli i evropski propisi uče tokom redovnog školovanja, praktično iskustvo na terenu ostaje presudan faktor za uspješno postupanje u incidentnim situacijama.
Razmjena iskustva i obuka kadra
Komentarišući najave da bi bolnica u Jankomiru tek trebalo da formira poseban interventni tim, penzionisani stručnjak je naveo da su takav tim zapravo svi zaposleni koji se zateknu na dužnosti, naročito tokom noći, vikenda ili praznika. On smatra da je suština u kontinuiranoj obuci radnika i prenošenju znanja sa starijih, iskusnijih kolega na mlađi kadar koji tek ulazi u praksu.
Osvrćući se na sumnje o mogućem prikrivanju okolnosti pod kojima je pacijent preminuo, Urlić je poručio da sve činjenice moraju biti do kraja ispitane. Naveo je da uprava bolnice u prvim trenucima nije bila upoznata sa dramatičnim dešavanjima koja su prethodila tragediji, ali je pohvalio reakciju direktorke ustanove, za koju tvrdi da je izuzetan stručnjak. Ipak, naglasio je da se iz ovakvog tragičnog ishoda moraju izvući ozbiljne pouke i da slučaj ne smije ostati zanemaren.
Odlazak medicinara u inostranstvo stvara krizu
Kao jedan od ključnih sistemskih problema, Urlić je označio hronični deficit radne snage u zdravstvu. Veliki broj medicinara odlazi na rad u inostranstvo, pa oni koji ostaju rade pod ogromnim pritiskom i iscrpljenošću, što ponekad može umanjiti nivo strpljenja u kriznim trenucima.
Zbog manjka ljekara i tehničara pojedine bolnice primorane su da zatvaraju čitava odjeljenja, dok mladi radnici bez mentora i adekvatne podrške teško mogu samostalno savladati sve profesionalne izazove. Dok nadležni organi sprovode istragu i nadzor u zagrebačkoj bolnici, ostaje otvoreno pitanje hoće li ovaj slučaj dovesti do novih hapšenja i utvrđivanja krivične odgovornosti.
