Posljedice političkih podjela: Sanda Rašković Ivić o stanju u društvu i izlazu iz krize

Višedecenijska previranja i posljedice političkih podjela ostavili su dubok trag na građane Srbije, istakla je psihijatar i nekadašnja političarka Sanda Rašković Ivić. Prema njenoj ocjeni, prethodna vlast snosi najveću odgovornost za stvaranje netrpeljivosti, dok dugotrajna trvenja dovode do toga da se politički neistomišljenici posmatraju kao neprijatelji prema kojima nema saosjećanja. Rješenje za prevazilaženje takvog stanja ona prepoznaje u istinitom sagledavanju stvarnosti, prihvatanju odgovornosti i obnovi rada institucija.
Decenije stresa i suprotstavljeni tabori
Gostujući na RTS-u, Rašković Ivićeva je ukazala da društvo u Srbiji već 35 godina živi pod gotovo neprekidnim stresom, uz kratke predahe tokom kojih i dalje preovladava strah od narednih kriza. Ona je naglasila da je riječ o narodu koji nosi teške rane iz devedesetih godina prošlog vijeka, obilježenih sankcijama, ratovima i bombardovanjem na sopstvenoj teritoriji.
Komentarišući preokrete nakon 2000. godine, pojasnila je da krupne promjene po pravilu guraju građane u suprotstavljene rovove i tabore, što nije specifičnost samo ove sredine. Kako navodi, velika nadanja iz tog perioda donijela su i snažno razočaranje, dok je pobjedu Studentske liste označila kao novu prekretnicu na političkoj sceni. Period vladavine Srpske napredne stranke, koji je trajao 14,5 godina, opisala je kao izuzetno teško i „vuneno vrijeme“.
Odnos prema izbornom porazu i odgovornost
Govoreći o procesima na političkoj sceni, Rašković Ivić je ocijenila da bivši predsjednik Aleksandar Vučić sa poteškoćama prihvata izborni poraz, te da okretanje teorijama zavjere predstavlja pokušaj objašnjavanja neprijatne stvarnosti. Pojasnila je da je u pitanju mehanizam projekcije kroz koji se nužno traži krivac radi prividnog uspostavljanja kontrole, što onemogućava realan uvid u sopstvenu poziciju.
Ona je dodala da je euforija pobjednika očekivana reakcija na krupne promjene, ali da poražena strana ne treba da tone u očajanje niti da suočavanje sa odgovornošću doživljava kao poniženje. Podsjetivši na misao patrijarha Pavla da čovjeka niko ne može poniziti ukoliko sam sebe ne ponizi, poručila je da se u dobru ne treba ponijeti, a u zlu ne treba klonuti, naglasivši na kraju da funkcioneri prethodne vlasti moraju položiti račune za svoje postupke.






