Stočna pijaca Banjaluka i dalje mami i trgovce i kupce
Stočna pijaca Banjaluka i dalje živi svoj poseban ritam – svakog utorka i nedjelje na poznatom banjalučkom otvorenom prostoru od ranog jutra odvija se graja, cjenkanje i razmjena svega i svačega, od poljoprivrednih proizvoda do starih ploča i kućnih potrepština. Ekipa „Nezavisnih” razgovarala je sa trgovcima o tome kako izgleda život na ovoj pijaci i od čega se danas zapravo živi.
Utorak i nedjelja rezervisani za pijacu
Utorak i nedjelja u Banjaluci tradicionalno su dani kada se ljubitelji pijačne atmosfere okupljaju na Stočnoj pijaci, gdje se, kako kažu, može pronaći gotovo sve – od igle do svega, samo ne lokomotiva. Graja živine, zveket novca, pune torbe i prtljažnici, pa i poneka svađa oko toga ko je prvi ugledao komad robe, dio su uobičajene slike koja se tu ponavlja decenijama.
Jedan od trgovaca kućnim potrepštinama, koji na pijacama radi još od dječaka, ispričao je za „Nezavisne” da danas ima 73 godine i da je tokom karijere prošao mnoge pijace u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Kako je rekao, iako vrijeme donosi promjene, svaka roba i dalje pronađe svog kupca.
Ljudi i priče umjesto zarade
Među trgovcima ima i onih kojima pijaca nije samo posao nego i način da ostanu u kontaktu sa svijetom. Jedan od sagovornika ispričao je da je s prodajom krenuo nakon penzije, zajedno sa suprugom, koja je preminula prije skoro pola godine. Robu koju prodaje sakupio je nakon prodaje kuće i preseljenja u samački stan, dio je stigao i od djece i komšija kojima predmeti više nisu bili potrebni. Najveću vrijednost, kaže, imaju poznanstva koja stiče svakog pijačnog dana.
Prodavačica voća i povrća ističe da joj najteže pada rano ustajanje, naročito nedjeljom, kao i utovar i istovar robe. Priznaje da, kada joj ostane previše robe, radije spusti cijene, a najteže joj padnu krađe, posebno kada su u pitanju stariji ljudi kojima bi, kako kaže, svakako nešto poklonila. Dodaje da poskupljenja nisu smanjila broj kupaca.
Jedna od cvjećarki na Stočnoj pijaci kaže da su svađe među mušterijama čak i poželjne, jer pokazuju da je roba na cijeni. Ovaj posao je, kako navodi, nepredvidiv, ali ume da donese i prijatna iznenađenja – ponekad jedna mušterija otplati nekoliko slabijih pijačnih dana.
Mladi Banjalučani na pijacu dolaze i kao kupci i kao pomoć roditeljima, bakama i djedovima. Među mušterijama su najčešće penzioneri i mladići koji traže alat, živinu i povrće, dok djevojke više razgledaju nakit, ploče, odjeću i posuđe. Posebno su tražene stare ploče, kasete i CD-ovi, koji privlače kolekcionare.
U utorak i nedjelju na Stočnoj pijaci od ranog jutra, već oko pet časova, mogu se sresti i trgovci i radoznali posjetioci. Uz malo novca, nekoliko torbi i ponešto strpljenja, svako može da pronađe upravo ono što traži.
