Ankara razvija sistem „Čelična kupola“

Ankara nastavlja rad na projektu „Čelična kupola“, koji bi trebalo da poveže domaće sisteme protivvazdušne odbrane u jedinstvenu mrežu, javili su turski mediji. Cilj je da se vazdušni prostor zaštiti od savremenih opasnosti, poput bespilotnih letjelica, raketa i drugih ciljeva u vazduhu.
Integrisana odbrambena mreža
Kako prenosi Anadolija, „Čelična kupola“ nije zamišljena kao jedan sistem, već kao mrežno povezana arhitektura u kojoj se zajedno koriste radari, sistemi za komandovanje i kontrolu, protivvazdušne rakete, sredstva za blisku odbranu, oprema za elektronsko ratovanje i laserske tehnologije. U projektu učestvuju vodeće turske kompanije i institucije iz odbrambene industrije: „Aselsan“, „Roketsan“, TUBITAK SAGE i MKE.
Osnovna namjena je brzo otkrivanje, klasifikacija, praćenje i neutralizacija prijetnji, pri čemu se aktivira najpogodniji raspoloživi odbrambeni sistem. Podaci se razmjenjuju kroz komandno-kontrolne sisteme poput HAKIM-a, RADNET-a i T-LINK-a, uz digitalnu infrastrukturu za obradu velikih količina informacija.
Lekcije iz savremenih sukoba
Turska navodi da su savremeni sukobi pokazali koliko je važna višeslojna protivvazdušna odbrana, s obzirom na sve češću upotrebu dronova, kamikaza-dronova, krstarećih i balističkih projektila. Poseban izazov predstavljaju jeftini i brojni bespilotni sistemi, koji mogu ugroziti vojne jedinice, kritičnu infrastrukturu i gradove.
Višeslojna zaštita
U projektu se, između ostalog, povezuju sistemi Korkut, Tolga, Gurz, Gokberk, Ihtar, Ejderha i Alka, namijenjeni različitim nivoima borbe protiv vazdušnih ciljeva. Odluka o tome koji će se sistem koristiti zavisi od visine i dometa prijetnje.
Za vrlo niske i niske visine predviđeni su sistemi bliske protivvazdušne odbrane i protivdronska rješenja, dok bi na većim visinama djelovali sistemi Hisar-A, Hisar-O i dugometni Siper. Uvođenje sistema Siper u operativnu upotrebu smatra se važnim korakom za tursku dugometnu odbranu, a namijenjen je zaštiti od borbenih aviona, krstarećih raketa i drugih vazdušnih ciljeva.
„Sistem sistema“
Ključna odlika projekta „Čelična kupola“ jeste povezivanje različitih odbrambenih elemenata u jedinstvenu cjelinu, zbog čega ga turski stručnjaci opisuju kao „sistem sistema“. Namjera je da se prijetnja uoči što prije, da se informacije podijele kroz zajedničku komandnu mrežu i da se na kraju aktivira najbolji raspoloživi sistem za njenu neutralizaciju.
Slične višeslojne arhitekture koriste i druge zemlje. Izrael ima „Gvozdenu kupolu“ za kratki domet, „Davidovu praćku“ za srednji domet i „Strelu“ za velike visine, dok Sjedinjene Američke Države i druge članice NATO-a koriste kombinacije sistema poput „Patriota“, THAAD-a i Aegis-a.
Turska, međutim, ističe da je njena „Čelična kupola“ specifična jer objedinjuje domaće radarske, raketne, komandne, elektronske i laserske kapacitete u jedinstvenu mrežno povezanu strukturu, od zaštite od malih dronova do presretanja visokoletećih ciljeva. Cilj je, kako navodi Anadolija, smanjenje zavisnosti od stranih tehnologija i stvaranje nacionalnog sistema koji može odgovoriti na različite vrste vazdušnih prijetnji.






