Sladić upozorava: Vrela ljeta postaju naša nova realnost
Meteorolog Nedim Sladić upozorava da vrela ljeta više nisu povremena pojava, nego nova realnost koja donosi dugotrajne suše, presušena korita i šumske požare i u područjima gdje ranije nisu bili česti. Ono što se nekada činilo kao izuzetak, sada postaje uobičajeni obrazac.
Od 2012. do danas
Sladić podsjeća na niz izuzetno toplih ljeta: 2012. je bilo „žestoko“ tokom sva tri mjeseca, 2017. naročito u avgustu, 2021. obilježili su izuzetno topao jul i avgust, 2022. jun i jul, dok je 2024. bilo dugo, vrlo toplo i iscrpljujuće gotovo od početka do kraja.
Ove godine, međutim, situacija ima i novu dimenziju. Osim presušenih rijeka i potoka, požari se više ne javljaju samo u Hercegovini, gdje su ljeti uobičajena pojava, nego i u Bosni, što ranije nije bilo tako često. Kako objašnjava Sladić, zajednički imenitelj je dugotrajna meteorološka, a posebno hidrološka suša.
Zašto pljuskovi ne pomažu
Možda djeluje nelogično jer je u junu i julu bilo dosta pljuskovitih padavina, ali vodni deficit ne počinje s ljetom. Sladić ističe da se u mnogim područjima vuče još od februara i da nekoliko lokalnih pljuskova ne može nadoknaditi višemjesečni manjak vode. Nije važno samo koliko kiše padne, nego kada, gdje i na koji način padne.
Kada velika količina kiše padne za veoma kratko vrijeme na isušeno i stegnuto tlo, značajan dio vode završi u površinskom oticanju umjesto da postepeno prodire u dublje slojeve. Takve padavine nakratko povećaju površinsku vlagu, ali su mnogo manje efikasne u obnavljanju dugotrajnog deficita vlage u tlu i podzemnih voda od ravnomjernije raspoređenih padavina slabog do umjerenog intenziteta. Bujična poplava, dodaje, nije rješenje za sušu, jer već nekoliko dana kasnije tlo ponovo bude suvo, a hidrološki deficit ostane gotovo netaknut.
Snijeg kao prirodni rezervoar
Sladić podsjeća i na obilne padavine iz oktobra 2024. godine, koje su brzo ublažile meteorološku sušu, ali nisu značile i oporavak dubljih slojeva zemljišta, podzemnih voda i vodotoka. Hidrološkom sistemu, kaže, za oporavak treba mnogo više vremena.
Dodatni problem su sve toplije zime i manja od prosjeka snježna akumulacija. Snijeg je prirodni rezervoar vode koji zimske padavine postepeno oslobađa tokom proljeća, hraneći zemljište, izvore, podzemne vode i rijeke. Kada ga je manje ili se otopi prerano, gubi se dio prirodnog skladišta upravo uoči perioda kada potražnja za vodom naglo raste. Jedna snježna zima, međutim, teško može nadoknaditi deficit nastao kroz više toplijih zima.
Izmijenjen hidrološki ciklus, poručuje Sladić, ne znači jednostavno „manje kiše“, već da voda sve češće dolazi u pogrešno vrijeme, neravnomjerno raspoređena i u intenzitetu koji tlu, vegetaciji i vodnim zalihama otežava da je zadrže. Zato je vrijeme da se ozbiljno počne razmišljati o upravljanju vodom, zaštiti zemljišta, šuma i izvorišta te o infrastrukturi prilagođenoj i sušama i ekstremnim padavinama. „Ne činiti ništa na kraju košta mnogo više“, upozorava meteorolog.
