Prepodobna Teodora Aleksandrijska i običaj opraštanja bračnog grijeha
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici 24. septembra proslavljaju praznik posvećen svetiteljki poznatoj kao Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Ova hrišćanska ugodnica ostala je upamćena po nesvakidašnjem životnom putu, dubokom pokajanju i pouci koja se na ovaj dan naročito upućuje muškarcima.
Rođena u Aleksandriji, Teodora je u mladosti stupila u brak sa znatno mlađim čovjekom. Međutim, na nagovor vračare počinila je preljubu, nakon čega ju je ubrzo obuzelo snažno osjećanje krivice i griže savjesti. U želji da okaje taj postupak, odlučila je da skrati kosu, obuče mušku odjeću i pod imenom Teodor stupi u muški Manastir Oktodekat. Tamošnje monahe zadivila je svojom smirenošću, strogim postom, molitvama, bdijenjem i suzama pokajanja.
Sedam godina izgnanstva u pustinji
Ipak, mir u manastirskom bratstvu prekinut je teškom klevetom jedne posrnule djevojke, koja je tvrdila da je ostala u drugom stanju sa Teodorom. Svetiteljka nije željela da se brani od ovih optužbi, vjerujući da je nepravedna osuda zapravo božanska kazna za njen nekadašnji grijeh. Zbog te laži protjerana je iz manastirskih zidina, te je narednih sedam godina provela lutajući po šumi i pustinji, gdje se brinula o djetetu žene koja ju je oklevetala.
Tokom godina provedenih u divljini, uspješno se odupirala brojnim đavolskim iskušenjima. Odbijala je da se pokloni nečistim silama, nije prihvatala hranu od jednog vojnika, a odbacila je i ponudu supruga da se vrati kući, smatrajući sve to demonskim priviđenjima koja su nestajala poput dima čim bi se osjenila krsnim znamenjem.
Otkrivanje istine i poruka o praštanju
Nakon sedam godina strogog isposništva, iguman je donio odluku da je ponovo primi u manastir, gdje je proživjela još dvije godine prije nego što se upokojila 490. godine. Tek poslije njene smrti monasi su saznali da je među njima boravila žena, pošto se anđeo javio igumanu i razjasnio cjelokupnu istinu. Njen suprug je prisustvovao sahrani i odlučio da do kraja života ostane u keliji svoje nekadašnje bračne saputnice.
Prema žitiju, kako prenosi Religija, svetiteljka je za života imala veliku blagodat od Boga, zahvaljujuci kojoj je krotila divlje zvijeri, iscjeljivala bolesne i izvela vodu iz presušenog bunara. Zbog devetogodišnjeg neprestanog i junačkog trpljenja radi okajanja jednog grijeha, ona se slavi kao istinska pokajnica, dok hrišćansko učenje na ovaj dan poziva muškarce da pronađu snagu i oproste svojim suprugama, ugledajući se na primjer Teodorinog muža.
