Digitalne usluge u vozilima postaju glavni izvor prihoda auto-industrije
Vrijeme u kome su automobilski divovi zarađivali isključivo sklapanjem i isporukom novih četvorotočkaša polako odlazi u prošlost, jer digitalne usluge u vozilima postaju novi temelj profitabilnosti čitavog sektora. Dok klasična prodaja donosi jednokratnu zaradu uz skromne marže od šest do deset odsto, softverski modeli omogućavaju bruto marže koje dosežu i do 70 procenata, pretvarajući savremene automobile u umrežene računare na točkovima.
Komercijalni vozni parkovi predvode promjene
Iako se određene pogodnosti nude i privatnim vlasnicima, glavnu pokretačku snagu ovog preokreta predstavljaju upravnici voznih parkova i privredna vozila. Tržište telematike u Evropi doživljava ubrzan razvoj, a procjene agencije Mordor Intelligence ukazuju na to da će vrijednost sektora za prikupljanje i analizu podataka do 2031. godine narasti na čak 15,7 milijardi dolara, uz stabilan godišnji rast od oko 12 procenata. Proizvođači su uvidjeli priliku da informacije koje automobil stvara u realnom vremenu – poput potrošnje goriva ili električne energije, trošenja guma, tačne lokacije i trajanja vožnje – pretvore u redovne mjesečne pretplate.
Kao jasan primjer izdvaja se grupacija Stellantis, čija podružnica Free2move naplaćuje telematski pristup od 10 do 30 evra mjesečno po automobilu, sa namjerom da do 2030. godine ostvari čak 20 milijardi evra godišnjeg prihoda isključivo od digitalnih servisa. Istovremeno, Ford Pro već bilježi operativnu maržu od približno 15 odsto, zahvaljujuci bazi od preko 900.000 aktivnih pretplata na softver koje redovno plaćaju preduzeća i preduzetnici.
Kako funkcioniše telematski lanac vrijednosti
Ovakva transformacija omogućena je i pojeftinjenjem prateće opreme, pa je tako cijena namjenskih SIM kartica za ugradnju u automobile pala za 34 odsto. Proizvođači fabrički ugrađuju elektronske čipove u vozila, sakupljaju parametre i putem programskih interfejsa (API) prosljeđuju ih specijalizovanim telematskim firmama. Te kompanije potom povezuju podatke o vozilu sa karticama za gorivo, rasporedom zaposlenih i logističkim putanjama, kreirajući gotove aplikacije koje kroz pretplatu nude krajnjim korisnicima. Praksa pokazuje da praćenje parametara uživo i optimizacija putanja omogućavaju pojedinim dostavnim službama smanjenje operativnih izdataka i do 15 odsto.
Visoka ulaganja i strogi propisi o privatnosti
Ipak, tehnološka modernizacija sa sobom nosi i ozbiljne finansijske izdatke. Primjera radi, ugradnja naprednih kamera sa vještačkom inteligencijom za prepoznavanje umora vozača staje oko 500 evra po vozilu, što je trošak koji daleko lakše podnose međunarodne korporacije poput DHL-a nego manji privrednici. Dodatni izazov predstavlja striktno poštovanje GDPR propisa o zaštiti ličnih podataka, što srednjim kompanijama može stvoriti pravne i revizorske troškove i do 125.000 evra na godišnjem nivou. Uprkos ovim preprekama, jasno je da se snaga moderne auto-industrije više ne procjenjuje po konjskim snagama, već po količini podataka i redovnim mjesečnim uplatama.
