Osobe sa invaliditetom u Banjaluci i dalje pred brojnim preprekama
Postavljanje rampi i prilagođavanje pojedinih trotoara nije dovoljno da bi se obezbijedila potpuna pristupačnost javnih sadržaja, zbog čega se osobe sa invaliditetom u Banjaluci i dalje suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama pri kretanju i korišćenju svakodnevnih usluga. Iako je grad u određenoj mjeri napredovao u poređenju sa drugim sredinama kada je riječ o kretanju pomoću kolica, stanje još nije na zadovoljavajućem nivou, posebno ako se uzmu u obzir potrebe građana sa oštećenjem vida i sluha, upozorava borac za prava lica sa invaliditetom Vanja Čolić.
Prepreke na trotoarima i neispravni javni liftovi
Jedna od izraženijih prepreka u saobraćajnoj infrastrukturi jesu neodgovarajuće izvedeni prelazi sa trotoara na kolovoz. Spustovi često nisu pozicionirani uz pješačke prelaze ili su izgrađeni samo na jednoj strani saobraćajnice. Dok se prilikom rekonstrukcija ulica u strogom gradskom jezgru vodi računa o pristupačnosti, prigradska naselja ostaju u velikoj mjeri zapostavljena. Pored toga, javni liftovi i podzemni prolazi uglavnom nisu u funkciji, pa se građani koji koriste pomagala na njih ne mogu osloniti.
Nepristupačni ugostiteljski objekti i visoki šalteri
Sama činjenica da neki objekat posjeduje ulaznu rampu ne garantuje da je on u cjelosti upotrebljiv za sve građane. U mnogim zdravstvenim ustanovama šalteri su i dalje postavljeni previsoko, što korisnicima kolica onemogućava da samostalno obave ljekarski pregled, uprkos tome što imaju formalnu prednost pri prijemu. Takođe, podaci analize koju je sprovelo Udruženje žrtava saobraćajnih nezgoda “STEP” pokazuju izrazito loše stanje u ugostiteljstvu – u cijelom gradu postoji samo jedan hotel sa prilagođenim sobama i tek dva restorana sa pristupačnim toaletom, dok takve uslove ne nudi nijedan kafić.
Izazovi u prevozu i problem nesavjesnog parkiranja
Pristupačan javni prevoz podrazumijeva kompletan lanac kretanja, od bezbjednih stajališta i trotoara do obučenog osoblja koje zna kako da rukuje mehanizmima i pruži direktnu podršku putniku. Zbog postojećih nedostataka, mnogi korisnici kolica prinuđeni su da se oslanjaju isključivo na namjenski prevoz koji organizuju udruženja. Dodatni problem stvara svakodnevno nepropisno parkiranje i zauzimanje označenih parking mjesta, čime se osobama sa invaliditetom direktno otežava izlazak i kretanje gradom.
Važnost personalne asistencije i zapošljavanja
Od 2010. godine, kada je Bosna i Hercegovina potpisala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, proteklo je šesnaest godina, ali je napredak i dalje spor jer se pažnja uglavnom usmjerava samo na vidljive, fizičke barijere. Čolićeva naglašava da je obezbjeđivanje personalne asistencije ključni preduslov za samostalan život, kao i da je neophodno riješiti problem zapošljavanja. Mnoge osobe sa invaliditetom posjeduju formalno obrazovanje i radnu sposobnost, ali zbog zavisnosti od tuđe pomoći ostaju uskraćene za priliku da rade.
