Vukanović o izbornim rezultatima: Što je borba bila veća, podrška je više opadala
Nakon objavljivanja prvih podataka prema kojima je znatno zaostajao za Željkom Cvijanović i Marinkom Božovićem u nadmetanju za Predsjedništvo BiH iz RS, Vukanović o izbornim rezultatima iznio je niz ocjena, naglasivši da se više neće javljati na telefonske pozive, uz kritike upućene medijima zbog uskraćivanja prostora tokom predizborne kampanje.
Podsjetio je na svoje novinarske početke kada je imao 26 godina, navodeći da se odazivao na svaki poziv građana i stajao u zaštitu radničkih i ljudskih prava, prihvatajući ulogu zaštitnika obespravljenih uz stalne pritiske i opasnosti. Istakao je da je zbog takvog djelovanja trpio ozbiljne posljedice, poput otkaza u školi u kojoj je predavao kao profesor, sudskih procesa, napada na porodicu i novčanih kazni, posebno se osvrnuvši na teške okolnosti iz 2014. godine.
Razočaranje ishodom glasanja i odnosom javnosti
Djelovanje je, kako navodi, nastavio i kao poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, nastojeći da se poput Petra Kočića beskompromisno suprotstavi moćnicima sa govornice. Naglasio je da je širio aktivnosti od Trebinja do Banjaluke i Novog Grada, suprotstavljao se ekološkim opasnostima, otvaranju spornih rudnika i propadanju preduzeća, te lično putovao autobusom do Švajcarske kako bi zaustavio aferu „Batagon“ i spriječio otuđenje Alumine vrijedno 43 miliona KM.
Ukazao je na neočekivan ishod prema kojem je veće suprotstavljanje korupciji, nezakonitostima, zagađenju i nepravdi dovelo do pada podrške Pokretu za pravdu i red. Prema njegovom viđenju, u društvu se često ne prepoznaju iskrene namjere i spremnost na žrtvu, već se one posmatraju kao slabost, dok se naklonost nerijetko ukazuje onima koji pokazuju aroganciju i moć. Ipak, napomenuo je da osvojenih 100.000 glasova ima posebnu težinu jer iza njih stoje čisti glasovi građana, bez pritisaka i medijske promocije na televizijama u Republici Srpskoj.
Paradoks borbe na terenu i gubitka glasova
Posebno razočaranje izrazio je zbog ishoda na Bukovoj Kosi kod Prijedora, gdje je u više navrata prelazio relaciju od 800 kilometara iz Trebinja kako bi razgovarao sa mještanima, snimao situaciju i upozoravao na nelegalni rudnik koji su otvorili Rufi i Zvonko Veselinović, da bi na kraju na tom području osvojio svega dva glasa.
Sličnu situaciju naveo je i na Ozrenu, gdje se suprotstavio namjerama Bošnjakovića, kompanije Likos i stranih investitora iz Australije da pokrenu rudnik obojenih metala, odbivši prethodno ponuđeni novac da se povuče. Podsjetio je i na angažman protiv rudarenja litijuma na Majevici i Loparama, odbranu Alumine u Podrinju i Zvorniku, te sudski spor sa Pavgordom u kojem je izgubio 21.000 KM. U Ljubinju, gdje se sa Đorđom, Nenadom i Zagom zalagao za povratak hotela opštini, izgradnju saobraćajnice ka Trebinju i Žegulji, te uređenje jezera za navodnjavanje, podrška je spala na 103 glasa, što je više nego dvostruko manje u poređenju sa periodom od prije četiri godine.
Dugogodišnji pritisci i poruka kritičarima
Odgovarajući onima koji mu upućuju prigovore o načinu političkog djelovanja, poručio je da sami registruju političku organizaciju pred sudom, pripreme statut i program, prikupe novac i potpise, te se samostalno upuste u borbu protiv sistema.
Na kraju je zaključio da bi poslije dvije decenije neprekidnog otpora bio spreman da se povuče i prepusti poziciju drugima, ističući da je neophodno očuvati dostojanstvo i građanima uvijek predočiti stvarno stanje, bez obzira na to koliko istina bila neprijatna.
