Rekord u mirovanju: čovječja ribica u Hercegovini 2.569 dana na istom mjestu
Osam godina mađarski i britanski istraživači pratili su čovječje ribice u pećini na istoku Hercegovine. Jedna čovječja ribica u Hercegovini zabilježena je na istom mjestu 2.569 dana nakon prvog označavanja – to je više od sedam godina. Većina ostalih za to vrijeme prešla je samo nekoliko metara.
Rezultati su objavljeni u časopisu Journal of Zoology. Iza studije stoje Gergely Balázs i Gábor Herczeg s budimpeštanskog Univerziteta Eötvös Loránd, kao i Brian Lewarne iz britanskog Devon Karst Research Society. Ovakvo dugoročno terensko praćenje ove vrste je rijetkost, jer su ranija saznanja o njoj uglavnom dolazila iz laboratorija.
Elastomer pod kožom za prepoznavanje jedinki
Prve oznake dobilo je sedam odraslih jedinki 2010. godine, a 2016. označeno je još 19. Istraživači su koristili takozvani vidljivi elastomer, tečni polimer koji se ubrizga pod kožu, stvrdne se i ostane vidljiv, pa se svaka životinja može prepoznati bez novog hvatanja i ozljeđivanja.
Kasnijih godina vraćali su se u pećinu i bilježili gdje se nalazi koja jedinka. U sažetku rada piše da su čovječje ribice često nalazili na svega nekoliko kvadratnih metara tokom više godina i da razdaljina koju su prešle nije zavisila od vremena proteklog između dva susreta.
Najveći pomak 38 metara za 230 dana
Rekorder po mirovanju pronađen je na istom mjestu 2.569 dana poslije prvog bilježenja. Najveća zabilježena promjena mjesta iznosila je 38 metara za 230 dana, a više od polovine jedinki nije se pomjerilo ni deset metara, i to nakon godinu ili dvije između dva susreta.
Razlog je vjerovatno nedostatak hrane
Autori smatraju da tako malo kretanje objašnjava oskudica hrane. U pećini gotovo da nema svjetla ni biljaka, pa se čovječja ribica hrani sitnim rakovima i puževima i troši vrlo malo energije. U publikaciji Zoološkog vrta grada Zagreba o ovoj vrsti stoji i podatak da bez hrane može izdržati do osam godina, i to bez znakova bolesti.
Prosječan životni vijek 68,5 godina
Analizu podataka iz laboratorije u Moulisu, gdje se rađanja i uginuća čovječjih ribica bilježe svake sedmice od 1958. godine, objavili su francuski istraživači 2011. u časopisu Biology Letters. Prema njihovom izračunu odrasla jedinka u prosjeku živi 68,5 godina, a najveći mogući životni vijek prelazi stotinu godina. Spolno sazrijeva sa oko 15,6 godina, dok ženka u prosjeku polaže 35 jaja svakih 12,5 godina.
Tijelo joj naraste između 25 i 35 centimetara. Oči su zakržljale, a kod odraslih ih prekriva koža. Koža je bijela ili blijedožuta, ali djeluje ružičasto jer se kroz nju vide krvni sudovi.
Ranjiva vrsta u kršu Dinarida
U prirodi je ima samo u podzemnim vodama dinarskog krša – u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Italiji kod Trsta. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1840. na izvoru Goručica kod Senja, a jedino mjesto gdje je posjetioci mogu vidjeti je pećina Baredine u zapadnoj Istri. Živi i u Vjetrenici.
Na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) vodi se kao ranjiva vrsta. Ugrožavaju je hidroelektrane, promjene nivoa podzemnih voda, zagađenje pesticidima i otpadom te nezakonito sakupljanje. Autori studije iz Hercegovine upozoravaju da se ova vrsta rijetko razmnožava i da je vezana za jedno mjesto, pa je zato posebno osjetljiva na svaku promjenu staništa koju izazove čovjek.
