Smiljanić tvrdi: sin i ja skinuti smo s liste počasnih solista Narodnog pozorišta
Radmila Smiljanić (86), operska pjevačica rođena u Banjaluci, izjavila je u velikom intervjuu za NIN da su ona i njen sin, operski pjevač Nikola Mijailović, uklonjeni s liste počasnih solista Narodnog pozorišta u Beogradu. Kako je kazala, uvjerena je da je razlog njihova podrška studentskom pokretu u Srbiji.
Ona je navela da joj zvaničan dopis te ustanove nije stigao, već je u junu saznala da njih dvoje više nisu na spisku počasnih, zaslužnih solista kojima se upućuju pozivi na premijere i besplatne ulaznice. Pošto, prema njenim riječima, nije dobila obrazloženje Narodnog pozorišta, njen zaključak o razlogu uklanjanja ostaje pretpostavka.
Odluka koja je teško pogodila
Govoreći o decenijama provedenim u beogradskoj Operi, gdje je od 1968. godine bila solistkinja, Smiljanićeva je ocijenila da je ostvarila gotovo sve što je željela, ali da ju je odluka te kuće nedavno povrijedila. Kazala je da je zbog svega bila veoma tužna i da joj je postupak učinio ružnim.
Ponosna na sinovljevu odluku
O svom sinu, koji je takođe izgradio međunarodnu opersku karijeru i predaje na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, rekla je da je ponosna što je stao uz studente. Dodala je da je zbog tog stava, kako smatra, platio cenu.
Proteste je pratila, ali im se nije mogla pridružiti
Smiljanićeva je ispričala da je pomno pratila studentske proteste u Srbiji, iako zbog zdravstvenih poteškoća nije bila u prilici da im se lično priključi. Ocijenila je da je taj pokret podsjetio društvo na značaj pravde, ljudskosti i morala. Prisjetila se i svog učešća u demonstracijama tokom devedesetih godina, uključujući proteste 9. marta 1991. godine.
Prva dobitnica nagrade Miroslava Čangalovića
Uprkos razočaranju zbog postupanja Narodnog pozorišta, u istom periodu obradovala ju je vijest da je postala prva dobitnica novoustanovljene nagrade koja nosi ime velikog operskog umjetnika Miroslava Čangalovića. Kako je navela, to priznanje joj je posebno značajno jer dolazi od kolega iz struke.
Od Banjaluke do najvećih svjetskih scena
Radmila Smiljanić rođena je u Banjaluci, a profesionalni put započela je u Sarajevu, gdje je nakon školovanja postala solistkinja Opere. Godine 1968. prešla je u Narodno pozorište u Beogradu, u kojem je provela više od dvije decenije.
Nastupala je u Beču, Rimu, Salcburgu, Minhenu, Londonu i drugim evropskim gradovima, a sarađivala je s velikanima svjetske opere, među kojima su Mario del Monako, Plasido Domingo i Hoze Kareras. Posebno pamti nastup s Karerasom u Verdijevom „Balu pod maskama“, dok je s Del Monakom dijelila scenu u „Otelu“. Pjevala je i pred Josipom Brozom Titom, koji je, kako se prisjetila, znao da je porijeklom iz Banjaluke. Pored nastupa, bavila se pedagoškim radom na muzičkim fakultetima u Beogradu, Sarajevu, Banjaluci i Bijeljini.
Najteži porodični gubitak
U intervjuu je govorila i o događaju iz 1970. godine, kada je rodila djevojčicu za koju joj je narednog dana saopšteno da je preminula. Smiljanićeva tvrdi da je dijete rođeno zdravo i da porodici nije omogućeno da preuzme tijelo i sahrani ga, zbog čega i danas sumnja da joj je kćerka, kojoj je namjeravala dati ime Nataša, ukradena iz porodilišta. Riječ je o njenoj dugogodišnjoj sumnji, a ne o sudski utvrđenoj krađi djeteta. Tri godine kasnije rodila je sina Nikolu, koji je nastavio porodičnu muzičku tradiciju. Uprkos teškim iskustvima, kazala je da je sačuvala vedar pogled na život, a posebno mjesto u njenom srcu, uz operu, i dalje imaju sevdalinke i muzika krajeva iz kojih potiče.
