Davor Dragičević: Mi smo ljudi i ostaćemo ljudi. Muriz je moj brat i ja sam njegov (FOTO/VIDEO)

Sto sedamnaesti dan na trgu Davida Dragičevića, gdje građani traže istinu i pravdu za ubistvo Davida Dragičevića. Davor Dragičević se obratio okupljenim građanima.

Mir i dostojanstvo

– Mi smo ljudi, nismo ubice i zločinci.

Podsjetio je da je saučesništvo u ubistvu teži zločin od ubistva i da je kazna za to djelo 45 godina robije.

– Kakvi ste vi frajeri, prijetite mojoj porodici. Ne meni, meni ne možete prijetiti. Prijetite 13 Veličanstvenih, grupi Pravda za Davida.

– Ako vas mi plaćamo, 24 dnevno ćete biti ispred moje kuće i da čuvate moje, Davidovo, majčino, sestrino i bratovo ognjište. Ima da čuvate. Mene i Davida više niko ne treba da čuva.

Davor je pokazao natpis “Imam jedan život i za njega ću da poginem” i rekao:
– Ovo je natpis moje duše, moje ljubavi, mog oka. Muški, čvrsto, dostojanstveno…, suznog oka rekao je Davor.

Okupljeni građani su na Davorove riječi:

– Dragi moj sine, dušo moja, šta god ko o meni sutra mislio, sine moj, dušo moja, tata će to uraditi za tebe. Što bi i ti uradio za svog tatu, mamu, brata, sestru…

reagovali gromoglasnim aplauzom.

– Institucije rade svoj posao onako kako rade. Policija je rekla da je izašla na uviđaj. Evo vidite gospodo, kako policija radi uviđaj, rekao je Davor i pokazao sljedeći snimak.

– 8 časova i 47 minuta. Davidov nestanak nije ni bio prijavljen.

– Jučerašnjim saopštenjem Saveza za Promjene, kako će 7 dana nakon izbora riješiti ubistvo. NE! Nit’ sam alat, nit’ sam tele! Morate riješiti prije izbora, izričit je bio Davor.

– Nema izbora ako ne riješite organizovano ubistvo Davida Dragičevića.

Osvrnuo se i na današnju press konferenciju MUP-a

– Vaša današnja press konferencija…vi ste idioti! Vi ste ruglo ove države! – kazao je Davor.

– Svi imate dovoljno vremena, do 7.10. Slušajte svi…i vi u plavim uniformama: da ili ne. Između nema. Meni je dijete ubijeno, nema ga. Imam ja djecu ali nemam Davida…nemam. Ali fala Bogu, imam još hiljadu djece oko mene.

– Što se tiče Srpske Pravoslavne Crkve, čiji moj sin i ja smo veliki vjernici i poklonici, evo slike gdje se dolazi u privatnu posjetu za Đurđevdan. Ja se vama izvinjavam svima, Milorade, Patrijarhu Irineju, i meni i Davidu je slava Đurđevdan. Mogao si bar doći i malo mi utjehe dati, ako si ti Patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve.

– Da se zna, David Dragičević je otet, silovan, mučen, zadavljen i ubijen. Sve ću vas prozvati. Znate zašto? Jer nemam problem s vjerom i nacijom. Rekao sam u Sarajevu i reću bilo gdje: David je Srbin, pravoslavac. Šta ste vi po tom pitanju uradili, gospodo?

– Imam prijatelja, hvala Bogu da imam, i muslimana i Hrvata, koji su mi podrška i biće do zadnjeg dana. A vi što pričate, kakva sjednica za Srebrenicu. Ostavite kosti i Srba i Hrvata i muslimana. Pustite ih da počivaju u miru. Pitanje opstanka Republike Srpske je ubistvo Davida Dragičevića.

Najavio je da sutra neće biti na Trgu u Banjaluci i poručio sugrađanima da čuvaju Trg.

– Naravno da idem u Sarajevo da pružim podršku Murizu Memiću, čiji je sin ubijen kao moj David. Mi smo ljudi i ostaćemo ljudi. Muriz je moj brat i ja sam njegov.

Potom su okupljeni građani u glas otpjevali pjesmu koja je postala himna grupe Pravda za Davida a koju je David Dragičević sam napisao i izveo, Klinac iz Geta.

– Milorade, crni Milorade. Lukaču, crni Lukaču…KO JE UJAK?! – povikao je Davor i upitao majku Suzanu da li David ima ujaka.

– Ti prijatelje od ujaka dobro znaš. To si pitao prije 4 godine. Šifru za sajt. Sa ćeš ga ubiti. Što imaš hostel, motel. Doći ćeš i ti meni ovdje. I ti i tvoja porodica – poručio je Davor.

– Svi saučesnici i ubice u predmetu organizovano ubistvo Davida Dragičevića, za sada su:
Đorđe Rađen i ukućani kuće u ulici Velibora Janjetovića,
Darko Ćulum,
zločinac, doktor koji nema ni jednu dozvolu, koji ne vidi na jedno oko, Željko Karan.
– Sin vas se odrekao, ja se svog nisam. Znaš ti dobro o čemu pričam. 4. jula je bila sahrana. Znaš ti dobro Željko Karanu o čemu ja pričam.

– Leptiru, leptiriću…Ćelo, doći ti na sijelo. Skuhaću ti kaficu, razbiću ti glavicu. Stara poslovica sa Čaira – kazao je Davor.

– Dragane Lukaču, psihopato, sotono, ubico. Dođi, ubij me, uhapsi me.

– Primio sam vas u svoje ognjište, u svoju kuću. Više ne mogu kuću oprati od vas, smrdi.

– Zatrli ste mi sjeme, ugasili ste mi slavsku svijeću.

– Mi se borimo za istinu i pravdu. Mi smo ljudi a vi ste sotone, ubice i zločinci.

– Ovo sad govorim samo u svoje lično ime. Ja nisam ni lav ni hrabar. Ja sam samo ponosoni otac svog sina. Nikad vam neću oprostiti njegovu sobu, njegov osmijeh. Njegovu dušu, miris…patike. Nikad. Zapamtite.

– Stići će vas ova ruka, ova ruka Davora Dragičevića. Ovo je ruka istine i pravde. Istina je surova, ubice i zločinci, pravda će biti još surovija.

Ozren Perduh se potom zahvalio organizatoru festivala Demofest koji su ove godine uveli nagradu pod nazivom Đakac i pročitao Davidovu molitvu.

Zatim je Suzana svima poželila dobro veče i zahvalila se što su sugrađani na Trgu svako veče, što ga čuvaju.

– Sutra Davor neće biti tu. Sutra ću po prvi put ja da budem tu i vi, nadam se, sa mnom – kazala je Davidova majka Suzana.

– Ja Davor Dragičević život nemam od 23.3.2018. godine. Slušajte institucije sve. Bude li nekome, mojoj porodici, 13 veličanstvenih, ljudima oko mene, grupi Pravda za Davida, ljudima koji su ovdje na trgu, dlakica sa glave falila, ja Davor Dragičćević ću spustiti ruku…za svog sina. Meni ruka više ne treba. Treba mi radi vas i radi ove divne djece i njihove budućnosti. Što ste ubijali, ubijali ste, zapamtite. Nikoga više nećete ubiti. Ni Đurovića, ni Davida ni ostalu djecu. Kraj.

(foto: Miroslav Mišo Blagojević)