Daniela Ratešić Došen: Iskrenost je postala extremni sport
Zlo vrijeme donijelo je zle ljude, ali je zlo vrijeme i unijelo nemir i nesigurnost u one koje to zlo nije uspjelo da osvoji i preuzme
Nekako je nepisano pravilo da u teškim vremenima na površinu uvijek isplivaju oni najgori, ljudi sa više mana nego vrlina. Oni u tom vremenu osjete valjda onu negativnu energiju koja takvim ljudima služi kao pokretačka snaga. Svjesni svoje trenutne nadmoći nad onim dobrim i poštenim ljudima, a u strahu da ta energija ne nestane djelovanjem iskrenosti, ljubavi i solidarnosti koje prijete da naruše njihov status, oni počnu nazaustavljivo da šire oko sebe mržnju, laži i da stvaraju haos. Taj haos im jedino odgovara. U haosu dobri i pošteni ljudi počnu da gube samopouzdanje, počinju da sumnjaju ne samo u ljude oko sebe, već i u sebe same i svoje stavove.
Širenje laži
Jedini način da se to stanje haosa održi jeste širenje laži, jer istina mora ostati što više u zaleđini, kako se ovi „pozitivci“ ne bi ujedinili, shvatili laži kojima su zatrovani i okrenuli se u zajedničku borbu protiv onih koji bi u tom slučaju izgubili u jednoj bitci cijeli rat. Oni tada počinju poput korova da šire laži, koristeći svaku pukotinu u koju bi mogli da bace svoje sjeme laži, zla i mržnje. I što više šire laži, stvara se sve više i više pukotina u tom prostoru koji je nekada činio stanište dobrih i poštenih ljudi. Ljudi počinju da se okreću jedni protiv drugih, počinju da sumnjaju u sve i svakoga, da važu svaku izgovorenu riječ dojučerašnjih prijatelja, nastaje haos.
Haos, prirodno stanište lažnih patriota, lažnih humanista i lažnih dobrotvora.
Ti ljudi su spremni uništiti sve što čini ljude ljudima, sve ono što predstavlja opasnost da njihove laži budu razotkrivene. Ne biraju sredstva, a vrlo često najbolji ljudi postanu kolateralna šteta i ispadnu najcrnji i najgori. Jer oni realno predstavljaju najveću opasnost za ove loše i prioritet je svakako upravo njih diskriminisati, staviti im bilo kakav negativan predznak, kako i se ostali ljudi od njih okrenuli i izgubili povjerenje. Tada im se otvara put da svoje namjere sprovedu u djelo.
Haos
Haos je stanje u kojem sve dobre ideje propadaju, gdje samo loši ostvaruju svoje lične koristi, a cjelokupno društvo počinje da pada u beznađe.
„Loši“ vrlo često iskoriste upravo te dobre i poštene ljude za širenje svojih laži, jer znaju da bi ljudi veoma brzo shvatili njihov cilj ukoliko bi sami djelovali i samo oni govorili svoje laži. S toga mobilišu u svoje redove ljude za koje se zna da su pozitivni, privuku ih sebi lažima, obećanjima i zatrujuju ih klicom zla. Ljudi nisu ni svjesni da postaju mašinerija loših u ostvarivanju njihovih prljavih ciljeva. Misleći da čine najbolje za sve, oni počinju da prezentuju laži koje im se serviraju, kao jedinu moguća istinu. Ti ljudi ustvari na kraju najgore prođu. Isitina uvijek nađe svoj put da ispliva na površinu. Loši se tada povuku u svoje jazbine i odatle čekaju svoj sljedeći povoljan trenutak. A ovi koji su iskorišteni u toj njihovoj prljavoj borbi postanu omraženi kod ljudi, smatraju ih jedinim krivcima za sve loše, optužuju ih za sve laži koje su prenosili, a mentora nema više ni na vidiku.
Ostaju sami i uzaludno pokušavaju da objasne kako nisu bili svjesni da su iskorišteni.
Istinom protiv aždaje
Postoji samo jedan način da se ovakvo stanje zaustavi, da se stane na rep tim lošim, a to je igra istine na koju se odluče samo najhrabriji. Stati na crtu tim i takvim i otvoreno u lice reći im da su njihove laži besmislice koje imaju za cilj da unište sve što plemaniti ljudi stvaraju. Igra istine započinje tako što se svi akteri priče dovedu na isto mjesto i povede se razgovor o svemu što narušava mir običnih ljudi. Sve priče i sve laži tada isplivaju na površinu. I samo se na taj način može otkriti ko je osoba koja je klice laži posijala. Tada se sječe glava aždaji, bez kolateralne štete u kojoj bi stradali oni naivni i lakovjerni. Tada aždaja ne može da pobjegne u svoje skrovište, jer joj je presječen put do njega. Aždaja biva uništena svojim riječima.
Ali kao što neko nekada reče, ISTINA JE EXTREMNI SPORT, KOJIM SE BAVE SAMO NAJHRABRIJI.
Iz razloga što ljudi najčešće pribjegavaju liniji manjeg otpora, istina vrlo često završi u jazbini, a aždaja ostvari ono što joj je i bio naum.
Nije kriva aždaja, krivi smo MI!
