Razvija se vještačka inteligencija, ali naučnici se plaše da ne izgube kontrolu
Džon Frolih proučava svijest na Univerzitetu Kalifornija i sada nam otkriva pitanja i odgovore koji bi mogli da nam ukažu da je vještačka inteligencija evoluirala i dobila svijest.
Ako bi se desilo da Googleov Deep Mind algoritam razvije vještačku inteligenciju koja bi započela svoje postojanje pitanjem zašto crvenu boju osjećamo kao crvenu, a ne nečim drugim, za to bi postojalo svega nekoliko objašnjenja.
Možda je čula to pitanje od nekoga. Moguće je da vještačka inteligencija nauči da postavlja pitanja o svijesti samo zato što je čitala o njoj.
Možda je bila programirana da postavi to pitanje, kao lik u video igri, ili je jednostavno sama došla do tog pitanja na osnovu nasumičnih podataka.
Naravno, samo postavljanje ovakvog pitanja ne mora da dokazuje nešto sa tačnošću od 100 odsto.
Ali, da li bi vještačka inteligencija mogla da sama formuliše takvo pitanje, a da neke stvari nije čula iz drugog izvora?
Za mene je odgovor “ne”.
Ako bi se nešto slično ovom primjeru desilo, trebalo bi da ozbiljno razmotrimo mogućnost da je vještačka inteligencija svjesna ako bez “pomoći” sama postavlja pitanja koja se tiču subjektivnih utisaka,
A zbog toga što ne znam da li je etički isključiti takvu vještačku inteligenciju a da nismo 100 odsto sigurni da li je svjesna, već sada bi trebalo da počnemo da pazimo na takva pitanja.
Našem vremenu je očajnički potreban test koji bi utvrđivao svjesnost.
Vještačka inteligencija uči kako da vozi automobile, prepozna rak pluća i piše sopstvene programe.
Vrlo je moguće da smo samo deceniju ili dvije udaljeni od inteligentnih razgovora sa vještačkom inteligencijom, a vještačka inteligencija budućnosti sigurno neće živjeti u vakumu.
Ona će imati pristup internetu i svim radovima koji se bave svješću.
Ali ako tehnološke kompanije testiraju vještačku inteligenciju na svom lokalnom intranetu, izolovanu od svih tih informacija, onda mogu da sprovedu testove koji bi pokazali da li pitanja o svjesti za nju imaju smisla.
Šta bismo mogli da pitamo potencijalni um rođen iz silicijuma?
Odgovor vještačke inteligencije na pitanja kao što je – “šta ako je moja crvena tvoja plava?”, pokazao bi nam puno o njenim mentalnim iskustvima, ili njihovom manjku.
Vještačka inteligencija sa vizuelnim iskustvom možda bi se bavila mogućnostima koja ta pitanja otvaraju i možda rekla: “Da, a ponekada se zapitam da li postoji boja koja miješa crvenilo crvene boje sa hladnoćom plave”.
Sa druge strane, vještačka inteligencija bez ikakvog iskustva ili svjesti bi rekla – “To je nemoguće, crvena, zelena i plava postoje kao različite talasne dužine”.
Čak i da vještačka inteligencija proba da nas zavara odgovorom tipa – “Interesanton, a šta ako je moja crvena tvoj hamburger?”, to bi pokazalo da je potpuno promašila poentu.
