Košarkaški put Lare Mandić: Od igrališta u Boriku do evropskih uspjeha
Nekadašnji kapiten nacionalnog tima i istaknuta igračica govorila je o tome kako je tekao košarkaški put Lare Mandić, koji je započeo sasvim slučajno na terenima u Banjaluci, a razvio se u bogatu i uspješnu karijeru na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Prvi koraci na Vojnom stadionu u Boriku
Iako je potekla iz sportske porodice, gdje se majka bavila rukometom a otac odbojkom, presudan trenutak za njen ulazak pod obruče desio se kada je imala 13 godina. Pokojni trener Milan Prle Tošić, koji je poznavao njene roditelje, predložio je da se pojavi na treningu koji je tada održavan na Vojnom stadionu u banjalučkom naselju Borik. Iako je postojala mogućnost da trenira odbojku na poziv profesora iz Gimnazije, presudila je privrženost igri sa loptom i činjenica da je ženska košarka tada bila izuzetno organizovana u gradu na Vrbasu.
Kao učenica sedmog razreda počela je sa treninzima, da bi već u osmom razredu zakoračila u seniorski sastav Mladog Krajišnika. Priliku da zaigra za prvi tim pružio joj je tadašnji trener Aleksandar Stanimirović, a iz tog perioda pamti duele protiv Partizana i Montmontaže. Mladi Krajišnik je u to doba uspješno nastupao u Prvoj ligi nekadašnje SFRJ, zauzimajući pozicije u gornjem dijelu tabele, dok su igračice nastupale prije svega iz ljubavi prema sportu.
Dani u Zvezdi i prelazak u Pančevo
Početak ratnih dešavanja 1992. godine uticao je na odluku o odlasku iz rodnog grada. Premda su pojedine saigračice prešle u Novi Sad, očeva preporuka bila je da se pridruži beogradskoj Crvenoj zvezdi. Uprkos početnom strahu od promjene sredine i prelaska u veliki klub, boravak u prijestonici pokazao se kao pun pogodak. Tokom četvorogodišnjeg nastupanja za „crveno-bijele“, osvojena su dva državna prvenstva i dva Kupa SRJ.
Nakon uspješnog beogradskog perioda, čitava prva petorka Zvezde prešla je u redove pančevačkog sastava Profi D kolor. Iako je ekipa bila veoma mlada, uspjela je da osvoji naslov prvaka.
Uspjesi sa Hemofarmom i odlazak u inostranstvo
Prelazak u vršački Hemofarm uslijedio je 1997. godine, gdje je provela dvije izuzetno uspješne sezone. Klub je raspolagao odličnim uslovima za rad, dominirao u domaćem šampionatu bez poraza na svom parketu u jednoj takmičarskoj godini, te izborio nastup u Evroligi pod vođstvom trenera Miodraga Veskovića. Povratak na međunarodnu scenu poslije četiri godine pod sankcijama donio je veliko iskustvo mladoj ekipi.
Zapažene partije privukle su pažnju italijanskog menadžera Paola Rončija, preko koga stiže prvi inostrani angažman u mađarski Šopron. U prvoj sezoni ekipa je osvojila drugo mjesto, odmah iza Pečuja koji je predvodio Laslo Ratgeber. Saradnja sa mađarskim klubom produžena je na još jednu sezonu zbog porodiljskog odsustva njihove vodeće košarkašice Judit Balog.
Saradnja sa Natalijom Hejkovom u Ružomberoku
Karijeru je potom nastavila u slovačkom Ružomberoku, klubu koji je u to vrijeme nosio titulu šampiona Evrope. Dvije sezone provedene pod vođstvom priznate trenerice Natalije Hejkove donijele su plasman na Fajnal for Evrolige, prije nego što su finansijske poteškoće zaustavile dalji uspon ekipe.
Tokom karijere ostao je žal za osvajanjem medalje u dresu reprezentacije, dok su zdravstveni problemi sa leđima u kasnijoj fazi uticali na završetak njenog igračkog puta.
