Tradicionalni vašar u Gradišci okupio brojne posjetioce uz bogat program i gastronomiju
Ovogodišnji vašar u Gradišci ponovo je na Malu Gospojinu oživio duh prošlih vremena, privukavši mnoštvo naroda željenog vašarske atmosfere, šarenila, muzike pod šatrama i bogate gastronomske trpeze. Ova manifestacija, čija tradicija traje već vijek i po, još jednom je potvrdila status jedne od najposjećenijih svetkovina u ovom dijelu Republike Srpske, pri čemu je lijepo vrijeme bez padavina išlo na ruku i trgovcima i gostima.
Raznovrsna ponuda i zabavni sadržaji za sve uzraste
Prostor vašarišta bio je ispunjen mirisima pečenja sa ražnja, prije svega jagnjetine i prasetine, kao i kotlovine, pečenih paprika, pilića te banjalučkih, sarajevskih i leskovačkih ćevapa. Uz nezaobilazne zvuke harmonike Milenka Majkića i pjesmu iz ugostiteljskih šatri, posjetioci su mogli vidjeti izložbu stoke, ali i konje Miće Ristića i Jovana Lepira. Za najmlađe i ljubitelje adrenalina pobrinuo se Denis Budimlić, poznat po nadimku Bolero, u čijem su zabavnom parku radili ringišpili, vrteške, autodromi, tramboline, vazdušni dvorci i strelišta, dok su posebnu pažnju privlačile i zmije na ramenima djevojaka.
Tezge su vrvjele od šarolike robe, od tradicionalnih slatkiša poput halve, svilenih bombona, šećerne vune, medenjaka i licitarskih srca, do dječijih igračaka, alata, kućnog tekstila i obuće, gdje su se rame uz rame nudili opanci i moderne cipele. Glasni uzvici trgovaca koji nude povoljnu garderobu i čarape stopili su se sa žamorom mase u jedinstvenu vašarsku vrevu koja pruža predah od svakodnevnih obaveza.
Sjećanja na nekadašnje običaje i trke konja
Iako vašar i danas privlači hiljade ljudi, stariji posjetioci primjećuju da su se običaji znatno izmijenili u odnosu na ranije decenije. Jovan Lepir, koji pamti čak pedeset ovdašnjih vašara, prisjetio se vremena kada su glavne atrakcije bile konjske trke na hipodromu kod vodotornja u Žeravici, nastupi čuvenih narodnih pjevača i slatke lubenice koje su se prodavale na kriške.
Lepir ističe da se nekada na vašar stizalo u prijepodnevnim časovima, dok se danas većina posjetilaca okuplja tek u večernjim satima. Takođe, primjećuje da se pod šatrama muzika danas više gleda nego što se sluša. Inače, gradiški vašar se održava još od 1881. godine, uz prekide tokom ratnih sukoba, a kroz istoriju je iz gradskog parka pored autobuske stanice postepeno izmještan na periferiju usljed širenja grada.
Vašarska atmosfera kao vječiti književni motiv
Vašari poput ovoga u Gradišci odavno su prepoznati kao vjerno ogledalo društva i narodnog mentaliteta, zbog čega su služili kao inspiracija velikanima pisane riječi. O ovakvim svetkovinama nadahnuto su pisali Petar Kočić, Branko Ćopić, Stevan Sremac, Milovan Glišić, Radoje Domanović i Borisav Stanković, kao i Radivoje Zarić u djelu posvećenom gradu svog djetinjstva, oslikavajući vašar kao pozornicu na kojoj se susreću ljudske sudbine i oslobađa iskonska narodna energija.
