Naknada za smještaj teško oboljelih u Banjaluci drastično pada nakon 18. godine
Najugroženiji sugrađani koji su prikovani za postelju i u potpunosti upućeni na cjelodnevnu brigu roditelja ili staratelja suočavaju se sa velikim problemom, jer dosadašnja novčana podrška od 525 KM mjesečno nakon njihovog punoljetstva biva umanjena na svega 157,50 KM, zbog čega se traži da naknada za smještaj ostane nepromijenjena.
Iz banjalučkog Centra za socijalni rad navedeno je za „Nezavisne novine“ da od početka 2026. godine ovo pravo koristi ukupno šest lica.
Prijedlog izmjena gradske odluke
Savez za rijetke bolesti Republike Srpske proslijedio je još 1. septembra Odjeljenju za društvene djelatnosti Grada Banjaluka inicijativu kojom se traži promjena Odluke o ostvarivanju prava na naknadu za smještaj u porodici za lica koja ostvaruju pravo na smještaj u ustanovu, ali odgovor nadležnih još nije stigao.
U upućenom dopisu predloženo je preuređenje člana 213 pomenutog akta, odnosno modifikacija drugog člana na način da se novčana naknada utvrđuje u visini od 50 odsto od cijene zbrinjavanja u ustanovi za sve korisnike koji ispunjavaju uslove, čime bi se ukinula diskriminacija prema godinama.
Ovim korakom obuhvaćena su dva ključna zahtjeva: izjednačavanje iznosa novčane podrške prije i poslije navršene 18. godine života, kao i pružanje prilike osobama koje ovo pravo nisu ostvarile u maloljetničkom dobu zbog manjka informacija od strane nadležnih organa. Predstavnici Saveza pojašnjavaju da pojedine porodice uopšte nisu bile upućene u postojanje ove mogućnosti dok su im djeca bila maloljetna, a nakon punoljetstva vrata su im ostala zatvorena jer propis pravo uslovljava podnošenjem zahtjeva do 18. godine.
Cjelodnevna briga za najteže bolesnike
Predsjednica Saveza za rijetke bolesti Republike Srpske Biljana Kotur izjavila je za „Nezavisne novine“ da se radi o kategoriji građana u najtežem zdravstvenom stanju, koji zbog prirode bolesti ne mogu pohađati školu niti boraviti u predškolskim ustanovama.
Ona je naglasila da su to osobe vezane za aparate, lica sa učestalim epileptičnim napadima, problemima sa autoagresijom i narušenim imunitetom, koja su faktički izolovana u kućnim uslovima. Iako broj takvih lica nije veliki, primjeri poput mladića Vuka, koji ubrzo dospijeva u punoljetstvo, jasno pokazuju neophodnost promjene propisa kako pomoć ne bi bila srezana. Koturova naglašava da bolest ne prestaje sticanjem punoljetstva i da nema opravdanja za umanjenje novčane podrške, podsjećajući da mnogi sa takvim stanjima, nažalost, nisu ni dočekali 18 godina. Takođe je ukazala na slučajeve sa Laforinom bolešću i teškom tuberoznom sklerozom kojima je pravo uskraćeno jer o njemu nisu bili blagovremeno obaviješteni.
Primjer porodice iz Banjaluke
Banjalučanka Anđelka Stupar, majka Vuka Majkića koji sljedeće godine postaje punoljetan, suočava se sa činjenicom da će njeno dijete ostati bez većeg dijela dosadašnje podrške, iako mu je svakodnevno potrebna kompletna njega.
Ona objašnjava da su po dolasku iz Prijedora u Banjaluku 2017. godine ostvarili ovo pravo preko Centra za socijalni rad, u visini od polovine cijene smještaja u ustanovi. Pravilnik koji je donesen 2013. godine pretrpio je izmjenu 2021. godine, kada je starijima od 18 godina formalno dozvoljen boravak u ovom pravu, ali uz srezivanje iznosa na 15 procenata cijene smještaja. Za Vuka to znači pad prihoda na 157 KM, uprkos tome što se hrani putem sonde i što rashodi za njegovu njegu neprestano rastu. Roditelji poručuju da bi bili prezadovoljni ukoliko bi se zadržao sadašnji nivo podrške, dok u Savezu očekuju sastanak sa gradskim vlastima radi pronalaženja pravednijeg rješenja.
