Milorad Dodik i predsjednici Srbije: Decenije saradnje i promjena
Kada se posmatraju Milorad Dodik i predsjednici Srbije kroz protekle decenije, jasno je da je lider SNSD-a uspio da ostane jedna od rijetkih konstanti u regionalnoj politici, prilagođavajući se promjenama vlasti u Beogradu.
Podrška na izborima i poruka nakon glasanja
Tokom predizborne kampanje za vanredne parlamentarne izbore u Srbiji održane 25. oktobra, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik pružio je otvorenu podršku Aleksandru Vučiću i listi Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija. Obraćajući se okupljenima u Inđiji, Dodik je podsjetio na raniju podršku, naglasivši da je Vučić bio uz njih u Banjoj Luci one noći kada je Sarajevo smatralo da je RS gotova. Tom prilikom je istakao da je došao kako bi podržao njega, Milicu Đurđević i listu Ujedinjena Srbija, izrazivši uvjerenje da će građani Srbije 25. oktobra izabrati sigurnost, izvjesnost, razvoj i napredak, baš kao što su Srbi to učinili 4. oktobra u RS.
Nakon što je Vučić u večernjim časovima 25. oktobra priznao poraz, izjavivši da je prema uzorku jasno da je njegova lista izgubila, Dodik se obratio putem društvenih mreža. U svojoj poruci uputio je čestitku Studentskoj listi na ostvarenoj pobjedi, poručivši da su građani Srbije i politički akteri ponovo pokazali demokratski karakter jednog od najstarijih državotvornih naroda u Evropi. Zahvalio je Vučiću na višegodišnjoj saradnji i razumijevanju prema RS, navodeći da to nije bila samo politička podrška već razumijevanje istog naroda, sudbine i interesa, uz zaključak da je glas naroda ujedno i glas Boga, te da se ide dalje zajedno. Tokom Vučićevog obraćanja, Dodik je bio prisutan u štabu SNS-a.
Politička saradnja kroz decenije
Takav pristup nije novina na političkoj sceni. Još od 1998. godine, kada je uz snažnu podršku međunarodne zajednice po prvi put stupio na funkciju premijera RS, Dodik je kontinuirano gradio relacije sa rukovodiocima u Srbiji. Na čelu Srbije u tom periodu smjenjivali su se Milan Milutinović (1997-2002), Boris Tadić (2004-2012), Tomislav Nikolić (2012-2017) i Aleksandar Vučić od 2017. godine, dok je prethodno presudnu ulogu imao Slobodan Milošević.
U početnoj fazi Dodik je održavao bliske kontakte sa Miloševićem, da bi se potom približio tadašnjoj opoziciji. Odnosi sa Vojislavom Koštunicom prolazili su kroz periode napetosti prije nego što su se stabilizovali, dok je sa Tadićem ostvario izuzetno blisku saradnju. S druge strane, prema Nikoliću i Vučiću prije 2012. godine upućivao je oštre kritike i uvrede, nazivajući ih političkim abortusom ili pobačajem u vrijeme dok je podržavao Tadića. Ipak, poslije njihove pobjede uslijedio je zaokret ka javnim pohvalama i uspostavljanju tijesnih veza.
Pragmatizam kao osnov dugotrajnosti
Dok su se politički lideri i sazivi vlada u Beogradu mijenjali, Dodik je zadržavao uticaj u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Obavljao je dužnosti premijera RS, predsjednika entiteta i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegov dugogodišnji opstanak na sceni zasnovan je na pragmatizmu – podržavanju aktuelnog vođstva u Beogradu dok god ima vlast, a zatim brzom prilagođavanju novonastalim okolnostima nakon promjene ili poraza.
