Pad nadstrešnice ugasio snove: Bolna ispovijest oca nastradalog Miloša Milosavljevića

Goran Milosavljević, otac mladića koji je izgubio život kada se dogodio pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, podijelio je potresna sjećanja na dan u kojem je ostao bez sina Miloša i njegove djevojke Anđele Ruman.
Posljednji susreti i neostvareni rođendanski planovi
Dvoje mladih ljudi, dvadesetogodišnja Anđela i dvadesetjednogodišnji Miloš, nalaze se među šesnaest nastradalih u teškoj nesreći koja se desila 1. novembra 2024. godine u 11 časova i 52 minuta. Tek nakon tragedije porodice su doznale da je Anđela bila u drugom stanju i da je par sa nestrpljenjem očekivao prinovu. Ovu radosnu vijest planirali su da saopšte na zajedničkom porodičnom ručku zakazanom za nedjelju, 3. novembra.
Milošev otac se prisjetio da je njegov sin tog kobnog dana boravio kod sestre u Novom Sadu. Prije polaska vidio se i razgovarao sa majkom, čije je radno mjesto udaljeno desetak minuta od željezničke stanice. Nakon kratkog susreta i pića, sestra ga je odvezla do stanice kako bi sačekao Anđelu i zajedno krenuo kući. Miloš je rođendan proslavio 31. oktobra, a za subotu, 2. novembra, pripremali su veliko slavlje na lokalnom fudbalskom terenu.
Sati neizvjesnosti i potraga za informacijama
U trenucima obrušavanja konstrukcije Goran je obavljao poslove kod kuće. Ubrzo je uslijedio uznemireni telefonski poziv supruge koja se raspitivala da li se čuo sa Milošem, insistirajući da ga odmah pozove. Kako se mladić nije javljao, otac je isprva pretpostavio da putuje autobusom i igra igrice na telefonu.
Nemir su dodatno pojačali pozivi iz fudbalskog kluba, odakle su se raspitivali za Miloša zbog predstojećeg popodnevnog treninga. Dok su majka i sestra u Novom Sadu čekale vijesti ispred bolnice i u blizini same stanice, porodični prijatelji takođe su pokušavali da saznaju šta se dogodilo.
Najteži trenutak i potraga za odgovornošću
Crne slutnje obistinile su se iste večeri, kada je Goran u 19.50 časova na televizijskim vijestima ugledao ime i prezime svoga sina među stradalima. Samo dva minuta kasnije pred porodičnu kuću stigla je policijska patrola sa četiri službenika koji su donijeli zvanično obavještenje. Otac je potom morao da smoghe snage za najteži razgovor i javi supruzi da njihovog sina više nema.
Prilikom kasnije identifikacije vidio je da je Miloš imao povrede na ramenu i lijevoj strani glave, pri čemu su mu telefon i patike ostali neoštećeni. Milošev otac je poručio da svi koji snose krivicu za tragediju na novosadskoj stanici moraju odgovarati pred licem pravde. U ovoj nesreći život je izgubilo 16 osoba, dok povrijeđena Teodora Martinko i dalje vodi bitku za oporavak od zadobijenih teških povreda.






