Dalibor Đekić o ocu iz masovne grobnice: Bol me nije naučio mržnji
Dalibor Đekić imao je samo dvanaest godina kada mu je na pravoslavni Vaskrs, 26. aprila 1992. godine, tokom napada hrvatsko-muslimanskih snaga na naselje Čardak kod Dervente, nestao otac Slobodan. Svjedočanstvo ovog sveštenika o stradanju oca i strica, pohranjeno u audio-vizuelnoj arhivi Memorijalnog centra Republike Srpske, govori o porodičnoj tragediji, ali i o tome kako se bol može pretvoriti u traganje za smislom, a ne u mržnju.
Mjesecima su čekali vijest o razmjeni
Slobodan Đekić vodio se kao nestao, a porodica je mjesecima pokušavala da sazna šta se s njim dogodilo. Svaka najava razmjene značila je novu nadu. Dalibor se prisjeća i da je njegova majka na Vaskrs došla u selo ne znajući ništa o sudbini supruga.
„Gdje god se čuje za neku razmjenu, ide se na razmjene, čekaš, nosiš slike, pokazuješ. Uđe čovjek, pokaže sliku, kaže: ‚Znam ga sto posto, evo ga, u tom je logoru zatvoren.’ I sve tako, nadaš se od razmjene do razmjene“, prisjeća se Dalibor.
Tragedija koja je obilježila djetinjstvo
U ratu je izgubio i strica Mladena, koji je poginuo sa svega dvadeset godina. Daliborov djed nije mogao podnijeti gubitak oba sina i nekoliko godina kasnije oduzeo je sebi život.
Ipak, kroz školovanje i spoznavanje vjere, Dalibor je postepeno izgrađivao odnos prema stradanju koji nije zasnovan na mržnji. „I onda kroz tu svoju školu, kroz spoznavanje vjere, naučim da u tom svom bolu koji je zadesio mene i moju porodicu, da ja u tom svemu ne tražim mržnju, već da tražim smisao“, poručuje Dalibor Đekić.
Otkrivena grobnica na Čardaku
Nada je trajala sve dok nije otkrivena masovna grobnica na Čardaku. Prizor koji je zatekao, kao i saznanja o očevoj sudbini, ostavili su pitanja na koja Dalibor nikada nije dobio odgovor.
„Oni su tu u grobnici samo onako pobacani. Mom ocu je posebno zamotana glava, pogođen je u glavu. Kao da je neko posebno zamotao glavu. Pokušavao sam da se raspitam, da saznam ko je to možda uradio, ali, naravno, to nikad nisam saznao. Možda neko ko ga je poznavao“, svjedoči Dalibor.
Arhiva sjećanja i poziv svjedocima
Svjedočanstvo sveštenika Dalibora Đekića o stradanju njegovog oca i strica pohranjeno je u audio-vizuelnoj arhivi Memorijalnog centra Republike Srpske. Snimanje svjedočanstava na području Dervente realizuje se u saradnji sa Gradom Derventa i organizacijama proisteklim iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Memorijalni centar Republike Srpske poziva članove porodica poginulih i nestalih, ratne vojne invalide, učesnike rata i neposredne svjedoke ratnih dešavanja da podijele svoja svjedočanstva i doprinesu trajnom očuvanju sjećanja na stradanje srpskog naroda.
