Polaganje pojasa Presvete Bogorodice: Vjekovno predanje o iscjeljenju i velikoj svetinji
Za pravoslavne vjernike 13. septembar nosi poseban duhovni značaj, jer se toga dana obilježava Polaganje pojasa Presvete Bogorodice, praznik posvećen jednoj od najznačajnijih hrišćanskih relikvija. U narodnoj tradiciji ovaj datum ima izuzetno važno mjesto, a naročito mu se posvećuju žene koje se mole Majci Božijoj za zdravlje, unutrašnji mir i dar potomstva u svom domu.
Predanje o daru apostolu Tomi i carici Zoji
Prema drevnom vjerovanju, Bogorodičin pojas satkan je od kamilje dlake rukama same Majke Božije. Za ovaj predmet vezano je predanje iz vremena njenog Uspenja, kada su apostoli, tri dana poslije pogreba, otvorili grobnicu kako bi je vidio apostol Toma koji je zakasnio na sahranu. Kako u grobu nije bilo tijela, Bogorodica se obratila apostolu Tomi i spustila mu svoj pojas sa nebesa, ostavljajući ga kao zalog vječnog blagoslova i utjehe.
Relikvija je tokom vijekova premještana iz Jerusalima u Carigrad. U devetom vijeku zabilježeno je čudo kada je carica Zoja, supruga cara Lava VI Mudrog, izliječena od teškog oboljenja praćenog priviđenjima. Kada je sveti pojas položen iznad njene glave, zdravstvene tegobe su odmah prestale, nakon čega je zahvalna carica odlučila da čitavu tkaninu izveze zlatnim koncem.
Čuvanje dragocjene relikvije u manastiru Vatoped
Sudbina ove svetinje isprepletena je i sa srpskim vladarima. Nakon burnih događaja i ratova u Vizantiji, narodno predanje bilježi da je dio pojasa došao do srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića. Srpski knez je tu dragocjenost, zajedno sa dijelom Časnog krsta, darovao svetogorskom manastiru Vatoped.
Iako pojedini istorijski dokumenti kao darodavca spominju vizantijskog cara Jovana VI Kantakuzina, najvažniji dio pojasa i danas se nalazi na Svetoj Gori. Relikvija se čuva u srebrnom kovčežiću unutar oltara Sabornog hrama u Vatopedu, gdje joj vjerujući narod i monasi i dalje upućuju molitve i pale svijeće.
