Pravoslavni vjernici slave Prepodobnog Haritona Ispovjednika: Svetitelj koji je pretrpio stradanja i utemeljio monaški život
Prepodobni Hariton Ispovjednik praznuje se 11. oktobra u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, kao svetac koji je podnio teška mučenja radi hrišćanske vjere, a potom u pustinjskim predjelima utemeljio monaške naseobine.
Stradanje i nepokolebljivo svjedočenje vjere
Potičući iz Ikonije kao cijenjen i pobožan žitelj tog grada, Hariton se u javnom ispovijedanju Hristovog imena rukovodio primjerom svoje sugrađanke, svete Tekle. Tokom progona hrišćana za vladavine cara Avrelijana, bio je izveden pred carskog namjesnika, odbivši zahtjev suda da prinese žrtvu i pokloni se idolima uz riječi da su njihova božanstva zapravo demoni nekada zbačeni s neba u pakao.
Hrabro je svjedočio pripadnost živome Bogu, Tvorcu svijeta i Isusu Hristu Spasitelju. Zbog takvog stava izložen je teškim torturama koje su mu nanijele brojne rane, da bi iz zatočeništva bio pušten tek nakon careve smrti.
Podizanje manastirskih zajednica u pustinji
Dok je putovao prema Jerusalimu, dospio je u ruke razbojnika, ali se prema crkvenom predanju Božijim promislom izbavio. Odlučio je da se ne vraća u rodnu Ikoniju, nego je otišao u pustinjski predio Farana, gdje je sabrao monahe i podigao prvu monašku zajednicu.
Kasnije se pomjerio dublje u pustinju u pravcu Jerihona, uspostavivši drugo bratstvo poznato kao Haritonovo, dok je na koncu podigao i Sukijsku lavru, u narodu zapamćenu kao Stara lavra. Preminuo je u dubokoj starosti, ostavši upamćen po sastavljanju čina monaškog postriga, a njegove svete mošti pohranjene su u prvoj zajednici koju je utemeljio.
Molitva za mir i duhovno jedinstvo
U narodnom predanju vezanom za ovaj praznik sačuvana je molitva za duhovni mir i zaštitu doma, pri čemu crkveno učenje podvlači da molitvene riječi ne predstavljaju magijsko sredstvo koje automatski otklanja nedaće. Uz svetiteljev životopis prenosi se i tradicionalna besjeda koja naglašava jedinstvo Svete Trojice.
