Kako banjalučke foto-radnje opstaju u vremenu pametnih telefona
Iako većina ljudi danas hiljade slika čuva isključivo u memoriji telefona, banjalučke foto-radnje i dalje odolijevaju vremenu i čuvaju kulturu razvijanja fotografija na papiru. Majstori ovog zanata svjedočili su ogromnim promjenama tokom proteklih decenija, prelazeći dug put od nekadašnjih mračnih komora i ručne obrade do savremenih programa i vještačke inteligencije.
Od olovke i negativa do računarskih programa
Dugogodišnju tradiciju njeguje radnja „Foto Neđo“, koju je 1971. godine pokrenuo Neđo Tatić, a u kojoj danas uspješno posluju već tri generacije iste porodice. Kako navode, navike kupaca i obim posla znatno su se promijenili, ali interesovanje i dalje postoji. Broj mušterija se kroz godine nije smanjio, a danas se uglavnom donose snimci napravljeni mobilnim telefonima, dok su digitalni aparati gotovo potisnuti. Ukoliko neko i donese materijal sa foto-aparata, to su uglavnom davno zaboravljene pa ponovo pronađene SD kartice sa amaterskim radovima.
Pored fotografisanja slavlja poput svadbi i krštenja, u ovoj radnji izrađuju slike za dokumenta, vize i mjesečne karte za javni prevoz, te obnavljaju stare uspomene. Iako se klasični filmovi rijetko razvijaju, ističu da se analogna fotografija ponovo vraća u žižu interesovanja. Prisjećajući se ranijih tehnika, objašnjavaju da se nekada svaka korekcija radila ručno na negativu pomoću tanko zašiljene olovke pod posebnim osvjetljenjem, nakon čega bi uslijedilo razvijanje u mračnoj komori. Danas je taj postupak zamijenila upotreba Photoshopa, ali olakšana tehnologija nije donijela veću zaradu. Sa dnevnim pazarima koji nekada iznose svega između pet i 15 maraka od desetak mušterija, rad u radnjama postao je finansijski znatno teži, a većinu klijenata danas čine mlađe generacije.
Vještačka inteligencija olakšava restauraciju starih uspomena
Slično stanje potvrđuju i u radnji „Foto Simić“, gdje Nada Simić ističe da mladi danas znatno rjeđe štampaju fotografije u poređenju sa periodom od prije deset ili petnaest godina. Nekadašnje filmove zamijenili su telefoni i prenosni računari, pa se u radnju najčešće dolazi zbog izrade slika sa važnih događaja ili za uspomenu u vidu poklona, poput šolja i privjesaka.
Stariji sugrađani u radnju često donose oštećene porodične fotografije kako bi ih spasili od propadanja. Dok je restauracija nekada zahtijevala sate strpljivog rada i vrhunsko umijeće, vještačka inteligencija danas taj posao završava u svega nekoliko klikova. Zbog toga se sve češće traži i arhiviranje starih materijala na elektronske medije kao što su USB stikovi ili DVD diskovi.
Presnimavanje VHS kaseta i nove navike
Višedecenijski rad u foto-radnji „Foto Simić“ pratile su i razne zanimljive situacije, poput anegdote od prije dvadesetak godina kada je radnik greškom bacio nekoliko filmova sa arhivom u otpad, ali je na sreću uspio da ih pronađe i spasi dragocjene uspomene.
U posljednje vrijeme posebno je traženo digitalizovanje starih VHS kaseta i njihovo prebacivanje na USB memoriju, što košta 20 maraka po satu materijala, a sam proces traje onoliko koliko i snimak. Kada je riječ o redovnoj izradi slika standardnog formata, cijena iznosi 50 feninga po komadu, uz trenutne popuste od 40 odsto za narudžbe veće od 100 fotografija. Iako se fotografski zanat iz korijena promijenio, banjalučki fotografi i dalje ostaju nezaobilazni čuvari uspomena.
