Citroën Dyane: Zašto je moderniji automobil ostao u sjeni Spačeka
Nasljeđivanje kultnih modela u automobilskoj industriji oduvijek je predstavljalo nezahvalan zadatak, a upravo takvu sudbinu doživio je Citroën Dyane čija je izrada počela 1967. godine. Nakon što je na ovogodišnjem pariskom sajmu automobila prikazan koncept 2CV, ponovo je oživljeno sjećanje na uglastiju varijantu legendarnog „Spačeka“, automobil koji je uprkos savremenijem izgledu i praktičnim prednostima kod većine vozača ostao tek usputna fusnota.
Odgovor na konkurenciju i popunjavanje praznine
Zamiso o stvaranju ovog automobila bila je utemeljena na jasnim tržišnim potrebama. Čuveni 2CV krajem šezdesetih godina prošlog vijeka brojao je već skoro dvije decenije postojanja, pa je modernizacija postala neumitna. Dodatan pritisak stvorio je i Renault koji je još 1961. godine lansirao izuzetno uspješan i upotrebljiv model R4. U fabrici Citroën željeli su da novim vozilom popune prazan prostor koji je postojao između skromnog „Spačeka“ i većeg modela Ami 8.
Ipak, stvarnost na tržištu nije u potpunosti pratila zamisli konstruktora. Dok je putnički model konstantno tavorio u sjenci izvornog 2CV-a, teretna varijanta je zabilježila izvanredan uspjeh. Model Acadiane, koji se pojavio 1978. godine, dokazao je punu vrijednost ove platforme kada se primijeni na polju praktičnih dostavnih vozila.
Dizajnerska rješenja i nasljeđe Panharda
Naziv ovog automobila vuče korijene od francuske marke Panhard, koja se ranije integrisala u sastav Citroëna. Panhard je u svojoj istoriji koristio oznake Dyna i Dynavia, na osnovu kojih je oblikovano i ime Dyane. Iako francuski proizvođač u zvaničnim istupima nikada nije predstavio ovaj model kao direktnog nasljednika za 2CV, izgled noviteta je sam po sebi nametnuo takvo poređenje.
Vozilo je bilo neznatno duže od „Spačeka“, ali sa znatno čvršćom, uglađenijom i savremenijom linijom, zadržavajući pri tome prepoznatljiv oblik. Četvrtasta svjetla bila su uklopljena direktno u karoseriju, a veća zadnja vrata i prostranije vjetrobransko staklo donijeli su veću preglednost i funkcionalnost. Posebno zanimljiv detalj činila su konkavno izvedena bočna vrata, kojima je povećana krutost lima bez potrebe za proširivanjem karoserije.
Poznata mehanika uz teretni trijumf
Ispod potpuno novog limenog odijela nalazila se provjerena tehnička baza. Automobil je zadržao šasiju i dvocilindrične bokser motore hlađene vazduhom, kao i većinu mehaničkih sklopova preuzetih sa modela 2CV. Funkcionalnost je naglašena konfiguracijom sa petoro vrata, oborivom zadnjom klupom i velikim platnenim krovom koji se mogao otvarati.
Početnu verziju pokretao je skromni motor zapremine 425 kubika koji je isporučivao 18 konjskih snaga. Već 1968. godine kupcima je ponuđena snažnija izvedba pod nazivom Dyane 6, opremljena pogonskim agregatom od 602 kubna centimetra.
