Mohorovičićev diskontinuitet: kako je zemljotres 1909. otkrio građu Zemlje
Granica između Zemljine kore i plašta, koju danas zovemo Mohorovičićev diskontinuitet, prvi put je izmjerena zahvaljujući zemljotresu koji je 8. oktobra 1909. pogodio Pokuplje kod Zagreba. Andrija Mohorovičić je tada, iz vremena dolaska seizmičkih valova, zaključio da se na dubini od oko 54 kilometra sastav stijena naglo mijenja.
Od nautičke škole u Bakru do opservatorija na Griču
Mohorovičić je rođen 23. januara 1857. u Voloskom kod Opatije. Matematiku i fiziku studirao je u Pragu, a među njegovim profesorima bio je i fizičar Ernst Mach. Od 1882. godine devet godina predavao je u nautičkoj školi u Bakru, gdje je 1887. osnovao meteorološku stanicu. Od 1892. upravljao je Meteorološkim opservatorijem na Griču u Zagrebu.
Do 1909. bio je poznat prije svega kao meteorolog. Seizmografi postavljeni u opservatoriju dali su mu podatke koji su promijenili predstavu o unutrašnjosti Zemlje.
Dvije grupe valova kao dokaz o granici
Epicentar zemljotresa nalazio se 39 kilometara jugoistočno od Zagreba. Mohorovičić je sakupio vremena dolaska valova sa desetak seizmoloških stanica i uočio nešto neobično: na udaljenijim stanicama isti tip vala stizao je u dvije grupe. Kako navodi američki Geološki zavod (USGS), valovi koji su putovali dublje kroz Zemlju stizali su prije onih koji su se kretali bliže površini.
Objašnjenje je moglo biti samo jedno: na određenoj dubini materijal se naglo mijenja, a valovi u donjem sloju putuju brže. Na toj granici se lome i odbijaju, slično kao svjetlost kad prolazi kroz staklo. Mohorovičić je izračunao da je kora ispod Zagreba debela oko 54 kilometra, a u godišnjaku zagrebačkog opservatorija, koji je izlazio na njemačkom i hrvatskom jeziku, granicu je zaokružio na približno 50 kilometara.
Moho nije na istoj dubini pod cijelim svijetom
Granica između kore i plašta danas nosi naziv Mohorovičićev diskontinuitet, ili kraće Moho. Prema USGS-u, ispod okeanskog dna nalazi se u prosjeku na oko sedam kilometara, a pod kontinentima na 30 do 50 kilometara.
Mohorovičić je osmislio i način da se odredi epicentar zemljotresa, a od 1909. držao je predavanja o pravilima gradnje koja najavljuju današnju protupotresnu gradnju. Kada se tlo zatrese i u BiH, seizmolozi i danas epicentar računaju iz razlike u vremenu dolaska valova.
Umro je u Zagrebu 18. decembra 1936. Po njemu su 1970. nazvani krater na udaljenoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid 8422 Mohorovičić.
Ispod Dinarida kora je debela više od 55 kilometara
Granica koju je Mohorovičić prvi put izmjerio ne leži svuda na istoj dubini. Studija seizmologa iz Hrvatske, Italije, Australije i Slovenije, objavljena 2020. u časopisu Tectonics, analizirala je zapise sa 87 seizmoloških stanica. Pokazala je da je kora najdeblja ispod središnjih i južnih Dinarida, gdje Moho leži na više od 55 kilometara.
Dinaridi su planinski lanac koji prolazi većim dijelom Bosne i Hercegovine. Prema istoj studiji, prema Panonskoj nizini kora se stanjuje na 25 do 35 kilometara, a ispod Jadrana iznosi od 30 do više od 45 kilometara.
Bušotina Kola stigla je do 12.262 metra
Nijedan čovjek nikada nije stigao do Moho granice. Najdublja bušotina na svijetu, Kola na sjeveru Rusije, bušena je dvadesetak godina i dosegla je 12.262 metra, a radovi su prekinuti 1992. Kako piše Scientific American, na dnu je izmjereno oko 180 stepeni Celzijusa, gotovo dvostruko više od očekivanog, a planirana dubina od približno 14,5 kilometara nije dostignuta.
Čak i tamo gdje je kontinentalna kora najtanja, granica je na oko 30 kilometara, više nego dvostruko dublje od dna te bušotine. Zato sve što znamo o granici kore i plašta i danas dolazi iz seizmičkih valova, metodom čije je temelje Mohorovičić postavio prije više od jednog vijeka.
