Zagađenje vazduha: tri scenarija do 2050. za Sarajevo, Banjaluku i Tuzlu
Zagađenje vazduha u Bosni i Hercegovini odavno nije tema koju javnost prati samo tokom zimskih mjeseci. Analiza dosadašnjih trendova i regionalnih modela nudi tri scenarija do 2050. godine, a sva tri polaze od istog pitanja – da li će Sarajevo, Banjaluka i Tuzla ostati gradovi u kojima se može normalno živjeti.
Upozorenja stručnjaka nisu nova. Još 2018. godine stručnjak za kvalitet vazduha Martin Tais ocijenio je u intervjuu za BUKU da bi stanovništvo moglo napuštati Sarajevo i Banjaluku, ali ne zbog posla, nego zbog zagađenja koje ugrožava zdravlje. Profesor geografije Vedran Zubić kasnije je upozorio da glavni grad BiH do 2050. možda neće biti pogodno mjesto za život.
Upozorenja: struka, a ne kratkoročne mjere
Zubić je naglasio da kratkoročni potezi, poput pranja ulica ili prebacivanja nastave na internet, ne diraju suštinu problema. Po njegovoj ocjeni, rješenje su struka i stroge mjere, a ne lažna prepucavanja, dok je dugogodišnja neadekvatna urbanistička i infrastrukturna politika, kako je istakao, najvećim dijelom doprinijela alarmantnom stanju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Meteorolog Nedim Sladić više puta je reagovao na ovu temu, naglašavajući da je prioritet praktično rješavanje ekoloških i klimatskih pitanja, uz ulaganja u jeftinu i pristupačnu zelenu energiju.
Šta puni gradski vazduh
Stanje u Sarajevu, Banjaluci, Zenici, Tuzli i drugim urbanim centrima rezultat je decenija zapostavljanja kvaliteta vazduha i neodrživih energetskih i urbanih politika. Kao glavni izvori zagađenja navode se sagorijevanje uglja i drveta u domaćinstvima, star i visoko zagađujući vozni park, te industrijske emisije iz termoelektrana i metaloprerađivačkih pogona, prema podacima World Bank, UNICEF-a i EEA. Procjene pokazuju da zagađenje vazduha u BiH uzrokuje više hiljada preuranjenih smrti svake godine.
Klimatske promjene dodatno komplikuju sliku. Toplije zime mogu kratkoročno smanjiti potrošnju goriva za grijanje, ali sve češći stabilni atmosferski uslovi i povećano stvaranje sekundarnih čestica iz NO₂ i SO₂ mogu pogoršati kvalitet vazduha. U kotlinskim gradovima, poput Sarajeva i Zenice, slaba disperzija zagađivača ostaje ključni izazov. Uz to, bez prelaska na električna vozila i čistu energiju, urbano širenje i rast saobraćaja mogli bi povećati emisije PM2.5 i NO₂, dok bi potražnja za krutim gorivima zimi ostala visoka.
Tri scenarija do 2050
Iz analize trendova i regionalnih modela izdvajaju se tri projekcije razvoja, od nastavka postojeće prakse do radikalnog zaokreta u energetici i saobraćaju.
Bez promjena: rast koncentracija
Ako izostanu dodatne politike i ozbiljna tranzicija ka čistoj energiji, koncentracije PM2.5 mogle bi ostati veoma visoke, sa čestim i dugotrajnim prekoračenjima zdravstvenih standarda, naročito zimi. Do 2050. prosječne godišnje koncentracije u gradovima mogle bi porasti za 10 do 30 odsto, a broj preuranjenih smrti mogao bi premašiti 5.000 godišnje, prema procjenama EEA i IQAir. Život u gradovima bio bi trajno opterećen zagađenjem, sa ozbiljnim posljedicama po zdravlje, posebno za ljude bez pristupa čistim energentima ili one koji moraju boraviti na otvorenom. Takav trend prati regionalne modele za Zapadni Balkan, gdje emisije iz domaćinstava, saobraćaja i termoelektrana ostaju visoke, a klimatske promjene dodatno otežavaju razrjeđivanje zagađujućih čestica u kotlinama.
Umjerena tranzicija: postepena zamjena goriva
Ako se do 2040. kruta goriva postepeno zamijene čistim energentima, uvedu ograničenja za starija dizel vozila i uspostave zone niskih emisija, koncentracije PM2.5 mogle bi pasti za 20 do 40 odsto u poređenju sa 2025. godinom. To bi znatno smanjilo učestalost prekoračenja i zdravstvene rizike za građane, u skladu sa procjenama World Bank i planovima evropskih integracija. Scenario podrazumijeva dosljedno smanjenje emisija kroz reformu grijanja, saobraćaja i industrije – sektora koji, po ocjeni stručnjaka, najviše utiču na zagađenje PM2.5.
Ambiciozan klimatsko-zdravstveni pristup
Potpuna elektrifikacija grijanja, izbacivanje uglja iz stambenog sektora do 2035. i razvoj javnog prevoza bez emisija do 2045. mogli bi smanjiti prosječne koncentracije PM2.5 za 50 do 70 odsto, uz rijetka prekoračenja standarda. Takav scenario traži znatna javna i privatna ulaganja, ali nosi najveće dugoročne koristi za zdravlje i kvalitet života, prema EEA i EU Clean Air Scenario. Riječ je o pristupu koji slijedi najbolju praksu Evropske unije i globalne preporuke za poboljšanje kvaliteta vazduha u gradovima.
Zdravstvena kriza, ne samo ekološka tema
Čak i uz smanjenje emisija, klimatske promjene mogu otežavati disperziju zagađivača, posebno tokom zimskih inverzija. Bez snažne i dosljedne politike PM2.5 bi mogao ostati ozbiljan problem i u narednim decenijama. Zagađenje vazduha u Bosni i Hercegovini zato se sve manje posmatra kao ekološko pitanje, a sve više kao javnozdravstvena kriza. Intervencije u energetici, saobraćaju i urbanom planiranju ključne su za smanjenje štete po građane – bez ozbiljnih politika i dugoročnih ulaganja broj preuranjenih smrti će rasti, a klimatske promjene će pogoršati već alarmantno stanje.
