Kolumne

Daniela Ratešić Došen: Djeca su jedino bogatstvo

Sjećam se dana kada sam saznala da sam trudna i da se u meni budi jedan novi život. Bio je to jako neobičan momenat za mene. U jednu ruku zbunjujući, kako, šta, hoću li znati, umjeti, a u drugu najsretniji momenat, jer život koji počinje u tebi je nešto što zasigurno ostaje poslije tebe. Prvi pokret malog bića u tebi je osjećaj koji se ničim ne može opisati, kao dio tebe koji potpuno autonomno odlučuje kada će jesti, kada spavati, a kada će se igrati. Obično je to bilo kontra mojim običajima, pa kada legnem da spavam, to malo biće odluči da zaigra neku svoju igru i da mi da do znanja ko je glavni igrač u toj igri. Ali mi nije teško padalo, obično bi me radovale te igrice, smijala bih se gledajući kako se se mala loptica premješta sa jedne strane stomaka na drugu.

I onda je došao dan D, tačno kako je i najavljen. Neizdrživi bolovi kidali su moja krsta cijelih 14 sati, malo biće je htjelo izaći van i pozdraviti sve prisutne u prostoriji, ali moje tijelo se bunilo protiv toga, ne slušajući ni mene ni bebu. Kada se konačno prolomio gromoglasni plač u prostoriji, imala sam osjećaj da sam se upravo ja rodila, a ne beba, jer su svi bolovi odjednom prestali. „Djevojčica je!“, glasno je uzviknula babica koja je sada to malo biće držala u svojim rukama. Moja djevojčica! Gledale smo jedna u drugu i već tada sam znala da će biti prava pozerka, pućila je usne i mrdala prkosno malim nosićem kada god bih je dotakela.

Loading...

Početak svega

To je bio početak svega, početak ljubavi, sreće, brige, straha, ponosa i ljutnje. Prvi zubići, prvi koraci, prvi nespretni padovi i prve modrice na koljenima, dječje bolesti, besane noći kada je bolesna i prva riječ nakon svega „Deda“. Zašto deda, pa ja sam ta koja zaslužuje prvu riječ!? Ali oni to ne znaju. Ne znaju bar tada, jer su suviše mali da bi znali kolika je ljubav i briga za njih rasla cijelo vrijeme u nama do onog prvog plača, a nakon toga je postala deset puta veća. I gledamo ih tako dok rastu, uče i odrastaju u okruženju za koje se trudimo da bude što je moguće bolje za njih. Prvi dan u školi, muke da se nauče pjesmice koje za njih nemaju baš puno značaja, rješavanje matematičkih zadataka, objašnjavanje pojmova poput „prtine“ i „grtalice“ iz Poznavanja društva, kada je prtina uporno grtina, a grtalica na kraju ispadne prtalica. I tako do kraja osnovne škole, a onda polako počinju da odrastaju u velike klince.

Srednja škola, novo društvo, počinju polako izlasci sa drugarima, pa i prve ljubavi. Trudiš se biti i roditelj i prijatelj, objasniti da svijet nije baš onakav kako to na prvu izgleda, da ljudi nisu onakvi kakvi se često znaju predstaviti, upozoriti na sve opasnosti koje vrebaju te mlade ljude koji nemaju iskustvo koje mi imamo iza sebe. I tada te gledaju uglavnom sa nepovjerenjem, jer odkud ti možeš da znaš ko je moj prijatelj, kada ga ja znam „bolje“!? Ta borba sa pubertetskim buntom ravna je borbi sa vjetrenjačama, jer jednostavno te „bube“ u glavi moraju da budu i prođu, samo je bitno da svako u toj borbi zauzme svoj stav i da se ne načini pogrešan korak.

Korak po korak

I tako, korak po korak, bitka za bitkom, od malog bića izgradiš čovjeka. Izgradiš svoju ličnu instituciju u koju jedinu vjeruješ bezrezervno. Gledaš dio sebe koji pred tvojim očima od malog bića postaje čovjek.

Ali da li si i tada svjestan da je to zapravo jedino bogatstvo koje si stekao u svom životu?

Nisi. Trčiš da zaradiš novac da možeš da živiš ili bolje rečeno preživiš, trčiš da spremiš kuću, jer misliš da je bitno da li ima prašine na ormaru ili su prozori prljavi od kiše, da napraviš ručak koji svi u kući vole, kolač ili neku poslasticu koja će sve obradovati i da na kraju padneš u krevet ne osjećajući tu sreću koja je jedina istinska tu kraj tebe, već samo ogroman umor. Kuća, stan, auto, vikendica, ljetovanje, zimovanje, sve su to lažna bogatstva, lažna sreća i zadovoljstvo. Vidjela sam mnoge koji su to nažalost kasno shvatili. Bolest i smrt, dva najveća neprijatelja svega onoga što je vrijedno u našim životima. Bolest i smrt jedini neprijatelj protiv kojih se ne možeš boriti, koji ne pitaju za materijalno bogatstvo, koji kada odluče pobijediti tada i pobijede. I ostave te bijednim, jadnim, siromašnim i tužnim u svom tom tvom lažnom bogatstvu.

Davidova smrt mnoge od nas je to naučila. Otac i majka koji su ostali bez onog svog malog bića, pokazali su nam šta nam je jedino vrijedno u životu. Oni su izgubili jedino bogatstvo, a nas su naučili da shvatimo da ništa sem tog bogatstva nije ni bitno. Sve postaje bezvrijedno u trenutku kada jedino vrijedno što treba da ostane iza tebe, ostavi tebe da ostaneš iza njega. Ostaje ljuštura bez srca i oči bez duše. Ali u ovom slučaju ta bol je još veća kada znaš da ti je neko ogolio dušu i uzeo sve što si imao, drznuo se ugasiti jedino svjetlo u tvom životu i onda još baciti u prljavštinu užasnih laži dio tebe koji je bio najsvetiji. Rana boli, a zlotvori koji se kriju iza moćnika, dosipaju ti so na tu ranu. U tebi više nema života, ali te bol koja ostaje i nakon što si se ugasio, tjera da nađeš istinu i dozoveš pravdu.

Malo ko od nas može da shvati odakle dolazi ta nadljudska snaga, otkud toliko prkosa nepravdi, ali to je ono jedino što je ostalo u čovjeku kome je oduzeto sve. Ništa više nema vrijednost. Ni sopstveni život, ni bilo kakvo materijalno bogatstvo. Ni istina ni pravda neće vratiti život u čovjeka, ali će vratiti vjeru u ljude, u sistem, u sigurnost da i drugi roditelji neće izgubiti ono jedino bogatstvo koje su za svog života stekli. Svoju djecu!

Hvala ti ĆAĆA za lekciju o jedinoj istinskoj vrijednosti života!
Hvala ti MAJKO za snagu koju si nesvjesna u svojoj boli dala svim majkama da se bore za svu ostalu djecu!
Hvala vam što ste ostali ljudi iako su vam oduzeli ŽIVOT!

Ključne riječi
Loading...

Daniela Ratešić Došen

Rođena u Banja Luci, 8.8.1976. godine Osnovnu, Srednju medicinsku i Medicinski fakultet završila u Banja Luci. Od 2005. godine bavi se humanitarnim radom, najprije u Fondaciji "Pobijedimo tišinu", potom osniva HO "Budimo ljudi" čiji je i predsjednik. Samohrani roditelj kćerke Katarine. Živi i radi u Banja Luci.
Obavještenja
Obavijesti me o
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Back to top button
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!