Doktori iz Mostara i nepoznati muškarac spasili mladića poslije nesreće kod Krupe
Doktori iz Mostara, Antonio Udundžić i njegova koleginica dr. med. Gabriela Topić, zajedno s nepoznatim muškarcem, spasili su mladića koji je u nedjelju, 26. jula, teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Banjaluka–Jajce, kod mjesta Krupa. Nakon toga je uslijedila potraga za doktorom, a priča je ubrzo dobila neočekivan nastavak.
Potragu je pokrenula Jelena Miljković Jokanović objavom na Facebooku, prenijevši molbu porodice povrijeđenog mladića. Tražili su mladog doktora iz Mostara koji je toga dana pritekao u pomoć, a svi koji su imali bilo kakvu informaciju bili su zamoljeni da se jave ili prošire objavu. Kako se ubrzo saznalo, riječ je o Antoniju Udundžiću.
Doktor u koloni na zaustavljenom putu
Udundžić je za Istina.media ispričao da se u trenutku nesreće nalazio u koloni, oko desetak vozila od mjesta na kojem se dogodio udes. Saobraćaj je bio potpuno obustavljen, a vozači su usmeno prenosili informacije o tome šta se dogodilo. Dvoje ljudi je, prema njegovim riječima, obilazilo automobile i objašnjavalo da je put zatvoren zbog teške saobraćajne nesreće.
Njegova koleginica, dr. med. Gabriela Topić, otišla je naprijed da vidi o čemu se radi, pa su saznali da se nesreća dogodila samo nekoliko minuta ranije i da je hitna pomoć tek pozvana. U tom trenutku, kako je kazao Udundžić, bilo je jasno da treba otići i pomoći. On je iz automobila uzeo kutiju prve pomoći, ističući da je to bilo jedino što su tada imali na raspolaganju, a tokom razgovora je više puta naglasio da su s koleginicom djelovali isključivo zajedno.
Nepoznati muškarac po doktoru najveći heroj
Na mjestu nesreće zatekli su grupu ljudi okupljenu oko povrijeđenog mladića. Doktora je iznenadilo to što prisutni nisu samo posmatrali, nego su neki već aktivno pomagali. Posebno se istakao muškarac čije ime Udundžić ne zna, a koga smatra pravim herojem cijelog događaja.
Taj muškarac je, prema doktorovom opisu, primijenio osnovne postupke prve pomoći kako bi zaustavio obilno krvarenje, što je, kako vjeruje Udundžić, spasilo život mladiću. Ljekari su potom podijelili zaduženja: jedno je ostalo uz najteže povrijeđenog mladića i pratilo njegovo stanje, dok je drugo obišlo ostale povrijeđene i uradilo osnovnu trijažu, sve do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći.
Pomoć kao profesionalna i ljudska odgovornost
Doktor je objasnio da u takvim situacijama nema vremena za razmišljanje, već je fokus na primjeni prve pomoći i praćenju stanja povrijeđene osobe do dolaska hitne pomoći. Istakao je da nije bilo bitno što mladića ne poznaje, jer je jedino važno pomoći najbolje što se zna i može.
Svoju reakciju ne doživljava kao herojski impuls, nego kao logičnu posljedicu poziva. Pružanje pomoći, kako kaže, stvar je profesionalne i ljudske odgovornosti, a svako u skladu sa svojim znanjem može učiniti bar nešto za drugoga. Dodao je i da mu je ovo bio prvi put da se u takvoj situaciji našao van radnog mjesta.
Poruka o važnosti prve pomoći
Uprkos javnom priznanju i zahvalnosti, Udundžić ne prihvata epitet heroja. Smatra da je bio čovjek koji se u pravom trenutku našao na pravom mjestu i uradio ono što zna, a pravim herojem i dalje naziva nepoznatog muškarca koji je priskočio u pomoć prije njihovog dolaska. Doktor mu je javno čestitao na hrabrosti, prisebnosti i odgovornosti.
Najvažnija poruka ove priče, prema njegovim riječima, nije njegov postupak, nego važnost poznavanja prve pomoći. Zato je pozvao što više ljudi da prođu edukaciju iz prve pomoći. Podsjetio je da je tokom studija bio član, a potom i voditelj Studentske sekcije za hitnu medicinu, čiji je cilj bio edukacija šire javnosti o osnovama pružanja prve pomoći, a to se znanje, kako kaže, pokazalo presudnim na mjestu nesreće.
Najviše ga raduje što je povrijeđeni mladić preživio. Dodao je da se ne bavi medicinom zbog titule, statusa ili priznanja, već zato što želi pomagati ljudima koliko god je to u njegovoj moći.
