Nauka o inteligenciji: mačke ili psi – ko je pametniji?
Vječna dilema ljubitelja kućnih ljubimaca jeste ko je inteligentniji – mačke ili psi. Naučnici su pokušali da odgovore na to pitanje poredeći njihove vještine u nekoliko ključnih oblasti, prema pisanju BBC-ja.
Veći mozak, više neurona
Kada su u pitanju fizičke predispozicije, psi su u prednosti – imaju veći mozak, naročito pripadnici krupnijih rasa, a i veći broj neurona. Kod zlatnog retrivera naučnici su izbrojali čak 623 miliona neurona u kori velikog mozga, dok manji pas ima 429 miliona, a mačka oko 250 miliona. I ukupan broj neurona u mozgu veći je kod pasa.
Međutim, kako ističu stručnjaci, presudno nije koliko neurona neko ima, već na koji način ih koristi. O psima postoji znatno više istraživanja nego o mačkama, pa su njihove sposobnosti bolje proučene. Razlog je, između ostalog, to što mačke teško sarađuju u laboratorijskim uslovima – čim ugledaju transporter, mnoge se sakriju.
Kako životinje traže pomoć
Jedan od načina da se procijeni koliko životinja razumije namjere i ponašanje drugih jeste takozvani test nerješivog zadatka. Pas najprije nauči kako da dođe do hrane iz posude, a zatim istraživači zaključaju posudu tako da hrana postane nedostupna. Potom se posmatra da li će pas pogledom potražiti pomoć čovjeka. Naizmjenično gledanje u čovjeka i posudu smatra se oblikom komunikacije kojim životinja ukazuje na problem.
Psi to zaista čine. Kada su prisutni i vlasnik i nepoznata osoba, pojedina istraživanja pokazuju da pomoć traže isključivo od vlasnika, dok druga sugerišu da se obraćaju i jednom i drugom. Psi takođe brzo uočavaju ko od prisutnih može da otvori posudu i pomoć traže upravo od te osobe.
Što se mačaka tiče, istraživanja je znatno manje, ali jedno je pokazalo da i mačke i psi mogu da pronađu skrivenu hranu kada im čovjek pokaže gdje se nalazi. Ipak, većina mačaka ne traži pomoć. Dok će pojedine naizmjenično gledati u čovjeka i hranu, druge uporno pokušavaju same da dođu do nje.
Mačke ipak posjeduju određene vještine vizuelne komunikacije. U jednom istraživanju češće su gledale u čovjeka i posudu kada je posudu bilo nemoguće otvoriti nego kada se zadatak mogao riješiti. Ista studija pokazala je da mačke više komuniciraju s čovjekom kada ih on ignoriše, a mogu i da procijene da li im osoba poklanja pažnju – sposobnost koju imaju i psi.
Da li umiju da broje
Ako svom ljubimcu obično dajete tri poslastice, a jednog dana mu ponudite samo jednu, on će primijetiti razliku. Kako bi testirali sposobnost razlikovanja količine, naučnici životinjama nude izbor između dvije količine hrane – na primjer, jednog ili osam zalogaja. Kada dosljedno biraju veću količinu, to je jasan znak da mogu da razlikuju brojeve.
Istraživanja pokazuju da odrasli psi i mačke uspješno procjenjuju količinu hrane, a to znaju i mačići i štenci stari oko dva mjeseca, mada s nešto manje preciznosti. Zanimljivo je da se pritom uglavnom oslanjaju na vid. Kada psi hranu mogu samo da nanjuše, a ne i da je vide, mnogo teže biraju veću količinu.
Test ogledala i čulo mirisa
Jedan od najpoznatijih testova samosvijesti jeste test s ogledalom. Životinji se na tijelo stavi naljepnica ili obojena tačka, a zatim se postavi pred ogledalo. Ako pokuša da ukloni oznaku sa svog tijela, smatra se da prepoznaje sopstveni odraz. Ovaj test prolaze bonoboi, šimpanze i pojedine vrste riba, ali ne i psi i mačke.
Zato su istraživači pokušali nešto drugačije – koristeći čulo mirisa. Biolog Mark Bekof izveo je takozvani test „žutog snijega“ sa svojim psom Džetroom. Pas je pokazao mnogo veće interesovanje za snijeg obilježen urinom drugog psa nego za sopstveni urin, čak i kada je njegov urin bio premješten na drugo mjesto.
Kasnije je profesorka Aleksandra Horovic razvila taj test. U urin zdravog psa dodala je miris slezine uginulog bolesnog psa. Psi su tada znatno duže njušili sopstveni urin s dodatim mirisom nego urin nepoznatog psa, što ukazuje na to da prepoznaju sopstveni miris.
A šta je s mačkama? Dosadašnja istraživanja pokazuju da mogu da razlikuju sopstveni izmet od izmeta poznatih i nepoznatih mačaka. Ipak, da bi eksperiment bio u potpunosti uporediv s testom ogledala, njihovom mirisu trebalo bi dodati novi miris, a takvo ispitivanje s mačkama još nije sprovedeno.
Konačna presuda nauke
Stručnjaci naglašavaju da inteligencija nije jedna osobina, već skup različitih sposobnosti koje dolaze do izražaja u raznim situacijama, te da je ne treba posmatrati isključivo iz ljudske perspektive.
Jedan od načina da se uporede mačke i psi jeste pitanje kako bi se snašli bez ljudi. Većina mačaka vjerovatno bi bez većih problema sama pronašla hranu, dok bi kod pasa situacija bila raznovrsnija – neki bi se snašli, a drugi bi imali ozbiljne poteškoće.
Na inteligenciju pojedine životinje utiču genetika, socijalizacija, rana iskustva i svakodnevni život. Trening takođe može da pomogne – uz pozitivno podsticanje i mačke mogu uspješno da uče, ali psi prolaze više obuke i češće komuniciraju s ljudima, što im vjerovatno daje prednost u zadacima koji zahtijevaju saradnju.
Važnu ulogu ima i rasa. Projekat „Genius Dog Project“ proučava pse koji mogu da zapamte nazive najmanje deset igračaka. Gotovo svi takvi „genijalci“ pripadaju rasi border koli, iako ih ima i među drugim rasama i mješancima. Za sada nije poznato da neka mačka posjeduje takvu sposobnost, ali treba imati u vidu da je ona izuzetno rijetka čak i među psima.
Nauka, dakle, pokazuje da su i psi i mačke iznenađujuće inteligentni – samo na različite načine. Zato je vjerovatno najbolji zaključak da svoje ljubimce jednostavno volimo onakve kakvi jesu.
