Ljubljana od ponedjeljka testira tramvaj bez šina, Banjaluka još čeka
Vozilo koje izgleda kao tramvaj, a kreće se po asfaltu kao autobus, od ponedjeljka, 16. novembra, trebalo bi da se nađe na ulicama Ljubljane. Isti takav tramvaj bez šina mjesecima najavljuje i Banjaluka, ali u taj grad još nije stigao.
Vozilo od 30 metara sa gumama
Ljubljanski gradski prevoznik LPP juče je predstavio baterijski tramvaj. Testne vožnje trebalo bi da počnu u ponedjeljak, najprije bez putnika, a potom će ga moći da isprobaju i građani, prenose Radiotelevizija Slovenije (RTV Slo) i agencija STA.
Vozilo je dugo 30 metara i nema ni šine ni žice iznad pruge. Struju nosi u velikim baterijama, kao električni automobil, a puni ih desetak minuta na posljednjem stajalištu. Prima 250 putnika, dok najduži konvencionalni autobusi LPP-a primaju do 160. Vozačku kabinu ima na oba kraja, pa se na kraju linije ne okreće, već vozač pređe na drugu stranu i vozi nazad.
Napravila ga je kineska kompanija CRRC. Vozilo ima kamere, senzore i satelitsku navigaciju, pa može da prati liniju iscrtanu na cesti kao da ide po zamišljenim šinama. Tokom testiranja u Ljubljani ta mogućnost neće biti korišćena, već će njime cijelo vrijeme upravljati obučeni vozač.
Ovakav prevoz u Evropi gotovo da ne postoji. CRRC je prvo vozilo te vrste predstavio 2017. godine u Kini, gdje ih danas ima najviše. Izvan Kine isporučena su Abu Dabiju i Maleziji, a u Evropi je ovakav tramvaj dosad samo testiran, i to 2024. godine u Istanbulu. Prema dostupnim podacima, nijedan evropski grad ga zasad nema u redovnom gradskom prevozu.
Trasa od Barjanske ceste do Žala
Testna trasa u Ljubljani ide od Barjanske ceste, kroz centar grada, do groblja Žale. Izabrana je jer ima duge žute trake rezervisane samo za vozila gradskog prevoza i nedavno obnovljene ceste. Vozilo ostaje u Ljubljani do ljeta, a ako se pokaže dobrim, grad planira da kupi još takvih. Cijena nije objavljena.
Zašto ne pravi tramvaj
Ljubljana je pravi tramvaj imala od 1901. do 1958. godine, kada su ga zamijenili autobusi. Priča o njegovom povratku vraća se godinama.
Direktor LPP-a Rok Vihar kazao je da bi izgradnja tramvajske pruge ili podzemne željeznice trajala predugo i koštala previše, a da ovo vozilo nudi rješenje odmah. Dodao je da LPP ove godine ima rekordan broj putnika i da je važnije koji problemi se rješavaju tim vozilom nego kako se ono zove. U gradskoj brošuri piše da su ga tramvajem nazvali i zato da privuku ljude koji ne vole da se voze autobusom.
Prigovori na naziv i na sistem
Upravo je naziv izazvao najviše prigovora. Grad je projekat označio skraćenicom BRT i objasnio je kao baterijski tramvaj. Koalicija za održivu saobraćajnu politiku, udruženje stručnjaka i aktivista, u otvorenom pismu podsjetila je da BRT u svijetu decenijama znači Bus Rapid Transit, odnosno brzi autobuski prevoz.
Glavna zamjerka ipak nije ime. Kritičari su ukazali da i najveće vozilo zapne u gužvi ako dijeli cestu sa automobilima. Traže posebne trake u koje automobili ne mogu da uđu, prednost na semaforima i kupovinu karte prije ulaska, a u pismu su pitali dobija li Ljubljana sistem brzog prevoza ili samo duže autobuse.
Sumnje su imali i oni koji su vozilo predstavljali. Gradonačelnik Zoran Janković priznao je da ga je najviše brinulo kako će vozilo od 30 metara skretati na raskrsnicama, a šef saobraćajne policije Primož Kadunc rekao je da su za ovakva vozila potrebni novi zakoni i infrastruktura.
Portal Siol primijetio je da je vozilo predstavljeno dan prije izborne šutnje. Slovenija sutra ima lokalne izbore, a Janković se ponovo kandiduje za gradonačelnika. Siol dodaje da to nije nezakonito.
Banjaluka još čeka vozila iz Kine
Vozilo istog kineskog sistema mjesecima najavljuje gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. U aprilu je rekao da jedno vozilo košta pet miliona KM i da prva testna vozila očekuje u septembru. U maju je poručio da želi da Banjaluka bude ispred Ljubljane.
U septembru je najavio da su vozila krenula iz Kine prema Hamburgu i da stižu za nekoliko sedmica. Krajem oktobra novi rok postala je Nova godina, uz testiranje od tri do šest mjeseci.
Stanivuković smatra da je ovaj sistem dobar za Banjaluku jer može da savlada strme uspone prema naseljima na brdima, kuda klasičan tramvaj ne bi mogao bez velikih radova. Kao moguće linije spominjao je pravce od centra prema Starčevici, Laušu i Paprikovcu.
Slične kritike, ali oštrije
Kritike u Banjaluci slične su ljubljanskim, ali oštrije. Saobraćajni inženjer Nikola Ćopić za portal Banjalučke priče istakao je da je problem u sistemu, a ne u vozilima.
Javnim prevozom u Banjaluci vozi se 10 posto ljudi, autobusi su u prosjeku stariji od 16 godina, a nema ni jedinstvenih karata. Prema Ćopićevim riječima, za pet miliona KM moglo bi se kupiti tri do četiri obična električna autobusa koji bi prevezli jednako putnika, a Indonezija je krajem 2024. godine vratila tramvaj-autobus nakon testiranja jer nije ispunio očekivanja.
Stručnjak za bezbjednost saobraćaja Milenko Jaćimović napomenuo je da Banjaluka nema vlastito gradsko preduzeće za prevoz ni servisere koji bi održavali tako skupa vozila. Ljubljana takvo preduzeće ima, upravo LPP. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala pitao je da li grad vozila kupuje ili ih samo posuđuje na probu, jer ugovor nije poznat javnosti.
Francusko iskustvo sa gumama
Francuski grad Nansi uveo je 2000. godine hibridni tramvaj na gumenim točkovima, ali ga je nakon više od dvije decenije ukinuo 2023. godine.
Gradske vlasti su se prvobitno odlučile za taj sistem, poznat kao TVR, jer je bio jeftiniji od izgradnje klasične tramvajske mreže, a gumeni točkovi i mogućnost odvajanja od središnje vodilice smatrani su njegovim prednostima.
