Davidova majka Suzana: Sine moj, ljubavi prva
Sine moj, ljubavi prva.
Gledam ti oca kako se lavovski bori i prepoznajem tebe. Tvoju pravdoljubivost i hrabrost.
Za tebe vrijedi živjeti, za tebe vrijedi umrijeti oko moje.
Osjetim te u svakom udahu vazduha, u svakom treptaju oka. Tu si sa mnom, kraj mene, u srcu mom. Živiš kroz mene.
Osjetim te, upravo sad, tu si sa moje lijeve strane. Šapućeš mi na uho da niko ne čuje. Ti si moja tajna.
Kažes mi da ne brinem, da se borim protiv suza. Ne voliš ih, ne voliš vidjeti majku uplakanu.
Kažeš mi, kao uvijek što si znao, pusti mene mama, brini o djeci. Oni te trebaju. Ja vodim računa o sebi, a oni su mali, ne mogu bez tebe.
Pričaš mi kako ti je tamo gdje si sad lijepo, da si sa svojim drugom Jovanom. Vaše duše su se ponovo srele.
Ali mi ne govoriš da li si me trebao onih šest dana, da li sam ti padala na pamet, da li si zamišljao kako te tražimo, kako te nalazimo. Spašavamo od zla.
Ne govoriš mi kako da nastavim život bez tebe, kako da živim bez srca, bez duše.
Ne govoriš mi kad ćemo se ponovo sresti, kad ću ponovo moći oči da ti ljubim.
Da te uzmem u naručje kao bebu i ljuljam, ljuljam dok ruke ne zabole, dok sve ne utrne.
Ti pričaš sine ali ja ne mogu. Neće riječi preko usana. Zašto ti da odeš ljubavi moja prva, a ja da ostanem???
Kako da živim kad me bole tvoje rane, tvoja bol, tvoja krv?
Kako da u svakom novom danu ne zamišljam šta bi ti sad radio, gdje bi bio, kakav bi život izgradio, kakvu ljubav našao, djecu imao?
Sine moj, nema više života, samo patnja. Borba. Pokušaj da se izdrži jer se na silu ne umire, a rado bih kraj tebe. Voli te tvoja mama.
