Daniela Ratešić Došen: Nevjernici
U ovom tekstu neću govoriti o ateistima, jer za ove koje ću ovdje opisati, ateist je vjernik nad vjernicima.
To su ljudi kojima ništa sveto nije, počevši od rođenih, preko komšija, prijatelja, a kunu se u državu i narod.
Ti ljudi su isplivali na površinu u najgorim vremenima, kako to obično i bude, u ratu. Vidjeli su odličnu priliku da bez imalo truda i znanja dođu do bogatstva, imanja i položaja.
Radili su mnoge nečovječne radnje, ne samo prema drugima, već i prema svome narodu, a istovremeno su se kleli u Boga, slavili slave i darivali crkve.
Zašto kažem da nisu mislili ni na svoje najbliže? Jer djela koja su činili obilježila su ne samo njih nego i njihovo potomstvo. Govorim ovdje o mnogima, a u glavi imam tako jasnu sliku jednog od najočitijih predstavnika nevjernika. Nevjera ih je vukla iz dana u dan, gazili su sve dublje i dublje i jednostavno to prokletsvo za njih je bilo nezaustavljivo.
Kada je stao rat, čini su iste stvari, ali drugačijim metodama, svim ljudima koji su bili drugačiji od njih.
Oni pošteni, oni su im uvijek najviše smetali.
Mogli su da im “pljunu” u brk, a da ovi nisu imali šta da “pljunu” njima.
Tu počinje parada kiča.
Najprije su sami smišljali laži o drugima, prepričavali ih od usta do usta, a kada bi ih pošteni zaskočili na sudu i dokazali da su im laži samo laži i ništa više od toga, oni bi samo bez i malo srama nastavili da hodaju tim svojim putem nevjere.
Svaki normalan čovjek bi se postidio, zacrvenio, sagnuo glavu, ali oni nemaju ono što ima čovjek: OBRAZ!
U novije vrijeme, a sa podebljim novčanicima, oni u tu svrhu blaćenja poštenih ili uopšte drugačijih od sebe, koriste takozvane BOTOVE. To su ljudi koje oni uredno plaćaju da lažu za njih. Oni im ponude srž, a ovi iskonstruišu priču i tako krene “spinovanje” ljudi, organizacija, svega onoga što njemu predstavlja potencijalnu prijetnju za raskrinkavanje.
Koliko daleko nevjernik može ići u svojoj nevjeri, normalan čovjek to ne može ni da zamisli.
Jedan dan se kune u ideale partije koja mu obezbjeđuje položaj na kojem ga je teško raskrinkati, ali već idući dan, ako vidi da ovi počnu da padaju, on promijeni mišljenje, ideale, partiju, prijatelje, ponekad pomislim da mijenjaju i lični izgled. Kao kameleoni.
Za te ljude nema svetinje, nema slave, a nema ni Boga. Oni jedinu svetinju vide ujutro u ogledalu i svako jutro joj se obrate sa poštovanjem
“Dobro jutro Vaša visosti, i danas ću pljuvati da odbranim Vaše nepoštenje, i danas ću gaziti svakog ko pokuša da Vam išta nažao učini, za mene ne postoje drugi idoli, samo se Vama klanjam i za Vas borim!”
Nevjernici poštuju još samo jednu jedinu svetinju, koju smatraju sastavnim dijelom “njihove Visosti”, a to je NOVAC!
Nikad im ga nije dosta, čeznu za njim, i krv bi da prolijevaju, naravno ne svoju već tuđu i samo žele da slavina nikada ne presahne.
Jer ako se to desi znaju da gube sve svoje vjerne podanike, a ti isti mnogo znaju o lažima koje u sebi nosi i tada bi nastala apokalipsa za nevjernika.
Potonuo bi kao Titanik. To se ne smije desiti.
I zato će nevjernik mnoge cipele da promijeni, mnoge nevine duše da zgazi, da najljućeg protivika za slavski sto stavi, ako je on iduća opcija da svoju nevjeru sakrije od ostalih.
A mi? Mi obični, jadni, bezvrijedni smrtnici, mi ćemo da trpimo nevjeru pod Božjim nebom i da se klanjamo nevjerniku.
Dokle? Do vjeka.
Ako ne ustaneš i ne kažeš istinu, ostaćeš rob za cijeli život!
Ako se usudiš ustati i reći, onda budi spreman da će te nevjernik proglasiti za izdajicu svoga naroda i države, jer narod je za njega imaginacija, a država je on sam za sebe!
